U poznijim godinama života ljudi sve više i sve češće razmišljaju o svojoj mladosti i sjete se i prvih ljubavi sa kojima već dugo nisu u kontaktu. Mnogo njih se ponovo povezalo zahvaljujući društvenim mrežama.

Dina se prisjeća vremena koja je bila ispunjena žaljenjem i razočarenjem, životnim i snovima. Njena mladost bila je posvećena posebnoj ljubavi: ona je tada imala sedamnaest godina, a njen partner dvadeset godina. Njihov susret bio je sasvim slučajan, ali od prvog trenutka osjetila je duboku vezu. Njihova se ljubav iz dana u dan povećavala, pretvarajući obične situacije u bajku. Učenje više o njihovim obiteljima povećalo je njihovu vezu; ona se zaljubila u njihovu obitelj, a on u njezinu i sve je izgledalo kao da je to film s puno smijeha, ljubavi i bezbrižnih interakcija.

  • Međutim, život je imao druge ciljeve. Njegov proces novačenja doveo je do naglog završetka njihovog raja. Podjela je bila mučna, ispunjena emocijama i neizrečenim riječima. Predložio je ugovor kojim je Dina htjela potvrditi njihovu obvezu, no Dina je to odbila uz obrazloženje da se još nisu dovoljno upoznali i da je prerano za taj korak. Međutim, njihovo druženje nije prestalo. Nastavili su komunicirati, a svako slovo bilo je posvećeno strahu, nadi i iščekivanju. Proučavala je svako njegovo pismo više puta, te suze su često bile uključene.

Teški trenuci njegovih kratkih izbivanja bili su teški, ali uvijek su počivali na svojoj predanosti vječnoj ljubavi. Nadali su se da će njihova mladost andforia prebroditi sve poteškoće. Međutim, jednog dana stiglo je pismo koje je sve promijenilo. Pisalo je: Lagao si mi. Dina je bila povrijeđena, jer nije bilo temelja za te optužbe. Kasnije joj je rečeno da je netko pustio lažne glasine da je bila u vezi s drugim mladićem. Ta zabluda postala je prepreka koja ih je razdvajala. Najveća joj je ozljeda bila to što je odlučio vjerovati izjavama drugih ljudi, a ne njezinima.

Kad se vratio iz vojske, Dina ga nije mogla vidjeti. Unatoč žudnji njezina srca za njim, njezin je duh bio moćniji. Taj je izbor značajno utjecao na njihovu cjelokupnu budućnost. Ljubav je još šutjela, ali je ostala prisutna, u mislima i sjećanjima. Godine su prolazile, a njihovi životi su se razlikovali na različitim putevima. Dina se prebacila u Dansku, a on u Ameriku. Putevi su je vodili do kratkih zajednica i na kraju do braka s muškarcem koji ju je uvjerio u svoje vrline. No, unatoč obitelji i naizgled ispunjenom životu, u duši je ipak nosila potpis svoje prve ljubavi.

Njezina mladost i osjećaj potpune odanosti koji je posjedovala bili su trajni i nije ih se moglo potpuno poništiti. Zanimljivo, njoj je posvetio i ime svoje kćeri, Dina. Ona je, međutim, postala majka dvoje djece i nastavila živjeti svoj život. No, uvijek je osjećala lagani nedostatak nečega, taj nedostatak se nije mogla popuniti drugim stvarima. Tek nakon suprugove smrti, odlučila se ponovno sastati sa svojom prvom ljubavi. Njihova nova metoda komunikacije bila je i primamljiva i iskrena.

Podijelili su priče, pjesme koje su spominjale njihovu strast iz mladosti i danima prije, sve se činilo mogućim. Nisu uspjeli pokušati vratiti ono što je izgubljeno, jer su shvatili da se vrijeme i sudbina ne mogu preokrenuti. No, ta je rasprava dovela do Dinina mira i spoznaje da ono što su prije posjedovali nikada nije u potpunosti izgubljeno. Njihova je veza sada bila predana i privržena. Sjećanja su im pružala utjehu. Ljubav koja se nije ignorirala živjela je kroz govor, riječi i čast.

Dina danas priznaje da ta ljubav, iako nema cjelovitu priču, i dalje traje u njezinu srcu. Nije to žaljenje, već podsjetnik na ljepotu i snagu prvih osjećaja. Zahvalna je na svemu čemu je svjedočila jer su ta iskustva promijenila njezin pogled na život i ljubav. Ova pripovijest pokazuje prve susrete srca koji ostavljaju značajan utjecaj. Čak i nakon stoljeća, sjećanja mogu biti oštra i snažna, što utječe na način na koji odlučujemo, naše odnose i način na koji doživljavamo svijet. Dina je nastavila živjeti, stvarati i njegovati, ali nikada nije odustala od vjere koju je prvo usadila u ljubav.

Njeno nas priznanje upućuje na to da mladenačka ljubav nije samo slika koja se s vremenom rasprši, već je sastavni dio naše osobnosti. Oni definiraju naš karakter, naše razumijevanje i način na koji rješavamo gubitak i zadovoljstvo. Čak i kada su putovi odvojeni, ostaje neizbrisiva emocionalna povezanost. U konačnici, Dinina priča primjer je prave ljubavi koja ne nestaje u potpunosti. Mijenja svoj oblik, od strasti do sjećanja, od želje do nježnosti, ali još uvijek zadržava svoje srce, kao uvijek prisutni podsjetnik na ono što je istinsko i moćno ne može nadvladati protok vremena.

Preporučujemo