Mnogo ljudi sa naših prostora danas živi rasuto po cijelom svijetu a najveći broj ih se nalazi u Njemačkoj. Većina u duši nosi svoj zavičaj ali je svjesna da ovdje ne mogu da osiguraju dostojanstven život.
U vremenu u kojem mnogi ljudi sklapaju veze koje traju godinama, da bi se ponovo prekinule, Mejasa iz Gradačca se nakon samo šest dana udvaranja odlučila posvetiti vezi. Njezin izbor nije bio temeljen na dugoročnom razmišljanju ili velikim strategijama, umjesto toga, temeljio se na njezinom srcu i vjeri. Bez ikakvog oklijevanja odabrala je put koji će voditi do života punog hrabrosti, hrabrosti i beskonačne ljubavi. Mejasa je slična klasičnim junakinjama starih priča. Njeno pripovijedanje podsjeća na doba dogovorenih brakova uz kavu i riječ roditelja, tijekom kojih nije bilo potrebe za iznova procjenjivati i promišljati.
Čovjek za kojeg se udala očito je bio dobro poznat, ali on je bio najbolji izbor. Bio je blag, pun podrške i spreman podijeliti njezin dom, njezina sjećanja i razloge koji su ih povezivali s Bosnom. Dolaskom u Njemačku život joj se promijenio, ali još uvijek nije završio. Nova zemlja, novo prebivalište i veliko dvorište bili su premise za narativ koji je imao jasnu svrhu. Dok je šetala sa suprugom, zapazila je malu komoricu koja je podsjećala na mutvak, staru spravu za pohranu iz mladosti u Bosni.
Pogled na starca naveo je na misli i osjećaje. Bila je to značajna promjena. Od tada je počela stvarati sobu koja će predstavljati njezin rodni grad. S vremenom je napravila jastuk s izvezenim dizajnom, prostirku, rukotvorine i druge predmete koji su izazivali čežnju za domom. Ta soba nije bila samo estetskog dizajna, postala je i mjesto mirne duše. Bio je to mali kutak koji je spajao prošlost i sadašnjost, bio je to prostor koji je posjedovao toplinu Bosne. Njezin suprug bio je oduševljen njezinim konceptom i naporima. Osim toga, usadio joj je novi talent: pisanje pjesama.
Počela je skladati emotivne pjesme za koje prije nije razmišljala da ih zapiše. To je olakšalo stjecanje drugog talenta koji je prethodno bio uspavan. Mejasa je u toj prostoriji ne samo održavala tradiciju – ona je u njoj zapravo i obitavala. Pripremala je hranu za zimnicu, spremala je na tradicionalan način, brinula o vrtu, sadila voće i povrće s istom predanošću kojom se bavila u zemlji Bosni. Svakim danom njezin se život sastojao od starih i novih elemenata, tradicionalne vrijednosti nisu se potpuno izgubile, već su postale sredstvo za budućnost.
- U komunikaciji s Nijemcima revno je dijelila recepte, bili su jako hvaljeni zbog pažnje i pedantnosti, ali je i dalje zadržala ljubav prema bosanskoj hrani. Kroz ovu interakciju nije samo njegovala prijateljstva, već je i olakšala veze među kulturama. Pokazala je kako se dva različita okruženja mogu povezati jednostavnim, a snažnim simbolima: mirisom hrane, pjesmom i običajima. Njezina svakodnevica nije napustila suvremeni način života, ali nije dopustila da preuzme njegove temelje. U njenoj rezidenciji nije bilo luksuza, ali je zato bilo topline, osmjeha i mirisa svježeg kruha koji ju je podsjetio na djetinjstvo. Ona pokazuje da je moguće biti moderna žena, živjeti u razvijenoj zemlji, a opet imati alma mater.
U njenom domu još uvijek se čuju pjesme sevdalinke, stol još uvijek krasi ručno crtano platno koje je nekada stvarala njena baka. To je dovelo do povezanosti generacija: ona je prošlost uklopila u sadašnjost, a kroz svoju tradiciju i običaje ostavila naslijeđe za budućnost. Priča o Mejasi nije ograničena na jednu gošću. To je narativ o snazi identiteta i ljubavi prema korijenima. To pokazuje da ni udaljenost, ni različita kultura ni jezik ne mogu čovjeku oduzeti ono što posjeduje. Njena soba koja miriše na Bosnu, kao i bašta u kojoj ima paradajza, pokazuju da se tradicija može održati i njegovati iu krajevima za koje se za Gradačac nije čulo.
U njenom srcu Bosna nikada nije bila sasvim odsutna, nego se uvećavala. Ona pokazuje da, unatoč vašem znanju o tome tko ste i odakle potječete, svijet ne može negativno utjecati na vas. Nasuprot tome, svojim primjerom mijenjate svijet oko sebe. Mejasin narativ pokazuje da je moguće spojiti dvije kulture, dva svijeta i živjeti u harmoniji sa suvremenim svijetom uz zadržavanje duhovne kompleksnosti tradicije. Ona pokazuje da ljubav, vjera i hrabrost mogu dovesti do impresivnog postojanja.
