Saša Popović je jedan od najmoćnijih ljudi u muzičkoj industtriji u Srbiji pa i šire. On je otišao zvanično i u penziju ali mu je prema vlastitom priznanju bilo toliko dosadno da se nakon tri mjeseca vratio u Zvezde Granda.
- Sve više pažnje pridaje se nepretencioznoj naravi Aleksandre Popović, koja je potomak Saše Popovića i Suzane Jovanović. Pokazalo se da nema želju za raskošnim životom u kakvom uživaju njezini roditelji, jer se trenutno posvetila marljivom vlastitom zarađivanju. Suzana je svojedobno za medije ispričala da je Aleksandra, djevojka sklona kreativnosti i nezajažljivoj znatiželji, studirala na dva različita fakulteta.
Međutim, odlučila je napustiti oboje, vođena neumoljivom potragom za samootkrivanjem, koja možda još uvijek traje. Nakon uspješno završenog tečaja za nokte i savladavanja umjetnosti manikure, Aleksandra je postala moj go-to nail tehničar. Dok nitko u našem krugu ne posjeduje isti talent, Aleksandrino pjevanje u kupaonici dokaz je njezine umjetničke duše.
S njezinim spretnim prstima, tko zna hoće li njezin talent ostati ograničen na nokte ili će procvjetati u nešto veće. Podižući svoje vještine na višu razinu, potomak Saše Popovića i Suzane Jovanović ne samo da je prošao certifikaciju noktiju, već je uspješno završio i opsežan program šminkanja.
Izlažući njezinu diplomu na društvenim mrežama, njezini roditelji nisu mogli biti ponosniji na njezina postignuća. Snažnom radnom etikom i nepokolebljivom predanošću Aleksandra Popović krenula je na svoj poduzetnički put, ostavljajući otvorenu mogućnost da krene očevim stopama i stvori vlastito poslovno carstvo.
Saša Popović, rođen 1954. u Novom Sadu, odrastao je u parohijskom domu uz Nikolajevsku crkvu, gdje mu je djed služio. Uz baku i djeda, roditelje i stariju sestru uživao je u veselom i nestašnom djetinjstvu, a pritom je ostao poslušan. Unatoč nedostatku entuzijazma za školu, Saša je imao duboku strast prema nogometu.
- U mladosti je provodio nebrojene sate na obližnjem igralištu, bruseći svoje vještine i udarajući loptu. S osam godina otac ga je uveo u svijet profesionalnog nogometa odvevši ga na utakmicu Nogometnog kluba Vojvodina. Ovo iskustvo učvrstilo je njegovu predanost sportu. Dok je njegova obitelj bila glazbeno nastrojena, otac mu je bio talentirani glazbenik i pjevač na Radio Vojvodini, Sašin pravi poziv bio je nogomet.
No otac se nadao da će svirati harmoniku te ga je 1964. godine upisao u nižu glazbenu školu i kupio mu harmoniku. Unatoč tome, Sašu je nastavila pokretati nepokolebljiva strast prema nogometu. Saša je, unatoč želji da igra nogomet s prijateljima, sate posvećivao treninzima kod kuće. Uz brojne interese, tijekom školovanja u osnovnoj školi isticao se i akademski.
Nakon završene osnovne škole Saša je upisao Gimnaziju „Jovan Jovanović Zmaj“. Tijekom prvog razreda srednje škole, profesor glazbenog raspitao se svira li netko od učenika neki instrument, jer je uprava škole odlučila osnovati školski orkestar. Saša se nevoljko javio, nadajući se da će mu ova prilika omogućiti da izbjegne redovitu nastavu. No, njegova su se očekivanja potpuno izokrenula – probe su se održavale nakon nastave.
Nakon mature 1973. godine slijedi očevu želju i upisuje Pravni i Ekonomski fakultet u Novom Sadu. No, kako su nastupi bili sve češći, morao je napraviti težak izbor između nogometa i glazbe. Naposljetku se odlučio baviti glazbom, odustajući od mogućnosti profesionalnog ugovora s Nogometnim klubom Vojvodina.
Iako je uspio završiti prvu i drugu godinu fakulteta, duboko u sebi znao je da je njegova prava strast glazba. Proveo je mjesece pripremajući se priopćiti vijest svom ocu, potpuno svjestan šoka koji će to donijeti. No, nakon što su se tijekom nastupa u novosadskom hotelu “Putnik” uvjerili u njegov talent, roditelji su odlučili podržati njegove glazbene aspiracije.
