Već jesvima poznato da je voda jako zdrava za naš organizam i da bismo je trebali piti u količini od litar i po do dva svaki dan. Međutim i vrijeme kada pijemo vodu je jako važno.
- Profesor dr. Radoje Doder, gastroenterolog, nedavno je u gostovanju na TV Prva govorio o problemima bogatije prehrane nakon blagdana. “Hrana je temeljni uvjet za ljudski opstanak, a blagdani su prilika za raskošan obrok, trenutak za uživanje s obitelji i prijateljima. No, bitno je zadržati umjerenost, koja je temelj svega. Dr. Radoje Doder je istaknuo da su ključna tri elementa: piće, izbor i količina hrane”, istaknuo je. Potreban je oprez pri odabiru pića; preporuča se konzumacija jednog ili dva pića, jer alkohol može potaknuti apetit i pridonosi kalorijama, što dovodi do povećanog unosa hrane.
Ženama se preporučuje da konzumaciju ograniče na manje od jednog punog aperitiva, a treba nastojati piti što više vode. Kako navodi, prije jela poželjno je piti vodu. “Kako se želudac djelomično napuni, apetit se smanjuje, pa je najkorisnije piti vodu. Preporučljivo je piti šest do osam čaša dnevno, idealno prije jela. ‘Tekućina zauzima prostor u želucu, zbog čega se obično poslužuje juha prvo tijekom obilnijeg obroka kako bi se olakšala probava’, rekao je.
Izjavio je: “Konzumacija vode tijekom ili nakon obroka dovest će do unosa prekomjerne količine hrane. To će nedvojbeno otežati proces probave. Značajna pogreška se događa kada netko ostane sjediti za stolom duže vrijeme. Profesor dr. Doder napomenuo je da blagdani predstavljaju izazov zbog dugotrajnog sjedenja uz razgovore, konzumiranje hrane i pića. Iako je ova praksa temeljni aspekt svečanosti, ne doprinosi pozitivno probavnoj udobnosti.
“Plan treba napraviti od samog početka; bitno je da on postoji. Preporučljiva je velika porcija povrća i treba voditi računa o vremenu provedenom za stolom; dugotrajno sjedenje je nepotrebno. Iako nećemo žuriti s našim obrokom, budući da je riječ o blagdanu i svečanom događaju, važno je zadržati ispravno ponašanje prema iskustvu objedovanja. Kada su praznici diktirani, oni se neuobičajeno produljuju vremena, što može biti prilično teško izdržati”, primijetio je.
Bonus tekst:
Smokve, plod stabla smokve, smatrale su se simbolom plodnosti i obilja još od vremena starih civilizacija. Njihov profil okusa, zdravstvene prednosti i kulturni značaj čine ih ne samo bitnim dijelom prehrane, već i središnjom točkom brojnih legendi i mitova. Ovaj esej ima za cilj ispitati povijesnu pozadinu, prehrambene prednosti i kulturološku važnost smokava, naglašavajući njihovu važnost u ljudskom postojanju kroz različita razdoblja. Podrijetlo i povijest smokava sežu u Aziju, posebno na Bliski istok i jugozapadnu Aziju.
Ovo voće je poznato od početka ranih civilizacija, a bilo je prisutno u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu. U rimskoj kulturi smokve su se smatrale afrodizijakom, dok su se u Egiptu koristile u medicinske svrhe. Nadalje, smokve se spominju u Bibliji i simbol su života, mudrosti i duhovnog prosvjetljenja u raznim religijskim i filozofskim tradicijama. Naime, budistički tekstovi sugeriraju da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je meditirao ispod stabla smokve. Što se nutritivne vrijednosti tiče, smokve su vrlo hranjive, bogate vlaknima, vitaminima i mineralima.
Očaravajuća slatkoća smokava može se pronaći u njihovoj visokoj koncentraciji prirodnih šećera, a također osiguravaju značajnu količinu kalija, koji je neophodan za dobrobit kardiovaskularnog i krvožilnog sustava. Nadalje, smokve su važan izvor vitamina K, ključnog za održavanje zdravlja kostiju, kao i vitamina B6, koji igra ulogu u podržavanju kognitivnih funkcija i imunološkog sustava. Značajna značajka smokava je njihov značajan sadržaj vlakana; konzumacija samo pet smokava srednje veličine može donijeti oko 20% preporučenog dnevnog unosa vlakana, što pomaže poboljšanju probave i snižavanju razine kolesterola.
Štoviše, smokve obiluju antioksidansima koji se bore protiv slobodnih radikala i smanjuju vjerojatnost kroničnih bolesti. Značaj smokava u različitim povijesnim kontekstima bio je značajan. Na primjer, u Grčkoj je smokva bila štovana kao sveta biljka, često povezivana s Demetrom, božicom plodnosti i žetve. U Indiji su smokve simbolizirale i plodnost i blagostanje, a njihova su stabla često bila posvećena božanstvima.
Smatra se da su smokve jedno od najranijih voća koje je čovječanstvo uzgajalo, što se pripisuje njihovom brzom rastu i otpornosti na sušne uvjete. Smokve i danas imaju značajnu važnost u brojnim kulturama. Unutar mediteranske kulinarske tradicije igraju vitalnu ulogu u raznim jelima, od salata do deserta. Nadalje, suhe smokve uživaju veliku popularnost jer se ovim načinom pripreme zadržavaju njihove nutritivne prednosti. U mnogim regijama smokve su ključni element tradicionalnih recepata i naširoko se smatraju “superhranom” zbog svojih zdravstvenih prednosti.
