Vjernici u Srbiji su uglavnom pravolsavne vjerosipovijesti i većina njih poštuje sve svece koji s enalaze u crkvenom kalendaru. Neki od tih svetaca su odigrali važnu ulogu u srpskoj istoriji.
Po pravoslavnom kalendaru, danas se slave dva značajna svetitelja: car Konstantin i njegova majka carica Jelena. Njihovo obilježavanje prevazilazi puki verski značaj, jer je duboko isprepleteno sa povijesnim događajima koji su uticali na putovanje kršćanstva. Ova prilika služi kao manifestacija zahvalnosti za njihov ključni doprinos širenju i priznavanju hrišćanske vjere tijekom vremena progona. Car Konstantin, koji se obično naziva Konstantin Veliki, popeo se na presto tokom perioda obeleženog značajnim poteškoćama.
- Ubrzo nakon svog dolaska na vlast, naišao je na tri strašna protivnika: Maksencija, tiranina koji je vladao Rimom; Skiti, koji su predstavljali pretnju duž Dunava; i snage koje se nalaze u Vizantiji. Ipak, odlučnom odlučnošću i nepokolebljivom vjerom, uspješno je savladao svaki od ovih izazova. Prije upuštanja u ključnu konfrontaciju s Maksencijem, dogodio se izvanredan i značajan događaj — blistav krst koji se manifestirao na nebu. Ovaj simbol je protumačio kao božansku poruku, potvrđujući pravednost njegovog cilja i uvjeravajući ga u pobjedu.
Sljedeći njegovu direktivu, konstruiran je veliki krst koji je prikazan na čelu njegove vojske kao predstava božanskog vodstva. Rezultat bitke odvijao se točno onako kako se očekivalo — Konstantin je izašao kao trijumf. Nakon svoje pobjede, Konstantin je odmah objavio čuveni Milanski edikt 313. godine. Ovaj dokument je inauguralno označio priznavanje verske slobode za hrišćanstvo, čime je zapravo okončan dugotrajan i težak progon sa kojim su se suočavali njegove pristalice.
Ovaj značajan čin uspostavio je osnovu za budućnost hrišćanstva unutar Rimskog carstva, osiguravajući Konstantinov status jedne od najvažnijih ličnosti u analizama hrišćanske povijesti. Nakon trijumfa nad Vizantijom, odlučio je da osnuje novi grad duž Bosfora. Ovaj veličanstveni grad dobio je ime Konstantinopolj u njegovu čast i vijekovima kasnije će postati instrument evolucije hrišćanske civilizacije. Konstantin je tokom svog života održavao duboku vezu sa vjerom. Po predanju, kada se razboleo, pred njim su se javili apostoli Petar i Pavle, uputivši ga da traži krštenje od episkopa Silvestra.
Poslušao je njihov savjet, primio krštenje i, kako kaže legenda, kasnije je vratio zdravlje. Ključni događaj tijekom njegove vladavine bio je Prvi vaseljenski sabor sazvan u Nikeji 325. godine. Ovaj sabor je sazvan kao odgovor na značajnu podjelu unutar Crkve koju je podstakao jeretik Arije, čije su doktrine predstavljale pretnju koheziji hrišćanske vere. Tijekom ovog sabora, Arijevi jeretički stavovi su osuđivani, a principi pravoslavnog učenja su ojačani. Carica Jelena, majka Konstantina, služila mu je kao nepokolebljiva podrška u širenju vremena.
Tradicija kaže da je pokazala duboku odanost Hristu i otputovala u Svetu zemlju u potrazi za Časnim krstom na kome je Isus razapet. Tradicija kaže da su njeni poduhvati bili uspješni. Osim toga, odigrala je značajnu ulogu u osnivanju značajnih hramova, među kojima je i veličanstvena crkva Vaskrsenja koja se nalazi na Golgoti. Jelena je preminula 327. godine, a deceniju kasnije Konstantinova smrt, 337. godine, u Nikomediji. Njegovi ostaci sahranjeni su u Crkvi Svetih Apostola koja se nalazi u Konstantinopolju, što ukazuje na njegov značaj u verskom i političkom pejzažu tog doba.
Na današnji dan vernici posećuju crkvu kako bi zapalili sveće u znak sećanja na mučenike koji su žrtvovali svoje živote za svoja verovanja. Pored toga, primjećuje se i praksa tri puta umivanja svetom vodom, koja se smatra i duhovnim i fizičkim pročišćenjem, ali i simbolom iscjeljenja. Ovaj dan se smatra posebno značajnim za sve žene koje se zovu Jelena, jer se smatra da carica Jelena svojim životom i postupcima oličava uzor integriteta, vremena i otpora. U današnjim molitvama vernici traže duhovno vođstvo, snagu i zaštitu, razmišljajući o svetim prilozima Konstantina i Jelene. Njihovo trajno nasleđe služi kao moćan amblem potrage za verom, pravdom i slobodom.
