U pravoslavnom crkvenom kalendaru su mnogi datumi obilježeni crvenim slovom i postoji veliki broj svetaca koji vjernici slave. Za svakoga od njih su vezani i neki narodni običaji i vjerovanja.
Vjernici Srpske pravoslavne crkve obilježavaju danas značajan događaj u trodnevnici koja slijedi nakon značajnog kršćanskog praznika Duhova, koji obilježava uspomenu na silazak Duha Svetoga na proroke. Poznat kao Veliki utorak, ovaj je datum treći dan vjerskog slavlja u kršćanskoj vjeri. Također se naziva Sveto Trojstvo, ovo slavlje je bogato povijesnim značenjem i značajnom simbolikom za svoje sljedbenike. To je razdoblje u vjerskim tradicijama dokumentirano kao Veliki tjedan, a ističe se nedostatkom posta.
- Ova vrsta suzdržanosti tradicionalno se smatra iskazivanjem poštovanja prema blagdanu i njegovom vjerskom značaju. Uvriježeno mišljenje je da je ovaj tjedan posvećen veselju, zajedništvu i slavlju, zbog čega nije primjereno tražiti veće tjelesne ili duhovne pobožnosti. Dan ima značajnu simboličku važnost u kulturnim tradicijama. Opće mišljenje kaže da se na pokladni utorak treba izbjegavati penjati se po drveću jer se vjeruje da je to potencijalni uzrok štete duhovima koji su navodno u to vrijeme posebno aktivni i prisutni.
Grana se smatra kanalom koji spaja nebo i zemlju. Smatra se da je “posebno prihvatljiv” za duhovna bića, kao rezultat toga, vrijedi izbjegavati nepotrebno uplitanje s njim. Različiti krajevi Srbije imaju različite tradicije povezane s praznikom. U nekim zajednicama, ljudi imaju češanj češnjaka ili grančicu pelina u svojim bolsilloes, smatra se da ti botanički simboli sprječavaju štetu, bolest i nesreću. Zajednica povezuje te kvalitete sa snagom prirode i njezinom sposobnošću da spriječi štetne učinke.
Ovi talismani služe kao poveznica između tradicionalne medicine i vjerskih tradicija. Jedna važna tradicija je običaj kićenja drvca darovima. Ove ponude, koje su priložene uz podružnice, uključuju razne artikle, uključujući šarene ručnike, sapune, bočice parfema, pa čak i ruževe za usne. Ova tradicija darivanja prirode pokazuje duboko poštovanje božanske prirode koja prožima svaki dan, kao i iskreni izraz zahvalnosti prema plodnosti i vitalnosti koju priroda daruje. U Hramu su dokumentirane posebne tradicije; podovi su prekriveni travom, a na zidove su vezane grane lipe ili drugog bilja.
Ovaj običaj predstavlja plodnost, obnovu života i prisutnost Duha Svetoga u zajednici. Osim toga, ikone su okružene cvijećem, što služi kao sredstvo izražavanja zahvalnosti i poštovanja. Cvijeće se smatra sredstvom slavlja, duhovne energije i ljepote koja je svojstvena vjeri. Izvori ovih tradicija nalaze se u ranom kršćanskom razdoblju, kada su rani sljedbenici preuzeli dijelove židovske tradicije. Konkretno, u slavlju Pedesetnice, židovski su pojedinci pojačali svoja vjerska i kućna nastojanja lišćem i granama u znak počasti vremenu provedenom u pustinji nakon bijega iz Egipta.
Tijekom tog vremena živjeli su u privremenim skloništima sastavljenim od lišća i grana, te su ukrase pretvorili u počast jednostavnosti i duhovnom putovanju zajednice. U židovskoj vjeri smatra se da se Pedesetnica dogodila tijekom primanja 10 zapovijedi od strane proroka Moshea. Ovu su alegoriju usvojili kršćani koji vjeruju da je na Dušni dan Duh Sveti preplavio apostole, što im je dalo moć propovijedati Evanđelja svijetu. Zbog toga je ovaj dan od velikog značaja u teologiji kršćanstva, predstavlja početak misionarskog djelovanja Crkve.
Tradicija kaže da Duhovi predstavljaju susret vidljivog i nevidljivog, kao i duhovnog i fizičkog svijeta. Pristaše zagovaraju da se Duh Sveti očituje kroz fenomene poput plamena, vjetra ili dubokog osjećaja božanskog utjecaja. Time se naglašava značaj prirode i njezinih sastavnica u obilježavanju ovog razdoblja. Osim vjerskog značaja, blagdan ima značajan utjecaj na obitelj i društvo općenito. Ljudi se okupljaju, posjećuju jedni druge, pripremaju ukusnu gozbu i razgovaraju o svojim planovima. Ovaj događaj promovira koncept zajedništva, dijeljenja i radosti.
Osim toga, uz ovaj dan se vežu i razne seoske svečanosti, džemati i vjerski obredi koji su dio vjere. Iako su se načini slavlja razvijali stoljećima, temeljna svrha još uvijek nije promijenjena: stalno štovanje Duha Svetoga, prirode, tradicije i duhovnih vrijednosti koje utječu na svakodnevni život vjernika. Utorak, prvi dan u tjednu, Biblija kaže da su čovječanstvo i svijet neprestano u komunikaciji, kroz običaje, tradiciju i vjerske simbole održava se veza između prošlosti, sadašnjosti i vječnosti.
