U današnjem članku vam pišemo na temu velikog sveca kojeg danas obilježavaju vjernici i običaja koji se mora ispoštovati. Ovo je dan kada se, prema narodnom vjerovanju, posebno pazi na postupke prema drugima i vlastitu savjest.Saznajte…
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Prepodobnog Jevtimija Velikog, jednog od najpoštovanijih svetitelja iz ranog hrišćanstva, čovjeka čiji je život bio obilježen skromnošću, odricanjem i dubokom brigom za druge.
Rođen je u jermenskom gradu Melitini, nedaleko od rijeke Eufrat, u uglednoj i imućnoj porodici.
Ipak, od najranijih dana pokazivao je da ga ne privlače bogatstvo i društveni položaj, već mir, molitva i povučen život. Još kao dijete, prema predanjima, više vremena je provodio u tišini i razmišljanju nego u igri, a takav put ga je prirodno odveo u monaštvo.
- Kao mladić se zamonašio i prihvatio izuzetno strog način života. Njegovi dani bili su ispunjeni postom, molitvom i fizičkim radom, jer je vjerovao da čovjek mora da živi od vlastitog truda, a ne na teret drugih. Često je učio svoje učenike da svaki zalogaj hljeba ima vrijednost samo ako je zarađen poštenim radom. Upravo zbog takvih riječi i primjera, oko njega su se počeli okupljati ljudi željni duhovnog savjeta i smisla.
Vremenom je Jevtimije postao duhovni učitelj mnogim monasima koji su kasnije i sami postali veliki svetitelji. Među njima su bili i Sava Osvećeni, Kiriak Otšelnik i Teoktist, čija se imena i danas sa poštovanjem spominju. Iako je bježao od slave, glas o njegovoj mudrosti i svetosti širio se daleko, pa su mu dolazili i obični ljudi, bolesni, siromašni i unesrećeni, tražeći pomoć i utjehu.
Narodno predanje kaže da je Jevtimije bio veliki čudotvorac. Pripisuju mu se iscjeljenja teških bolesti, izgoni zlih sila, čudesna pronalaženja vode u pustinji i umnožavanje hrane kada je bila potrebna gladnima. Ipak, on sam nikada nije isticao čuda, već je uvijek naglašavao da je najveće čudo – pomoći čovjeku u nevolji. Smatrao je da vjera nema smisla ako nije praćena djelima milosrđa.
- U pećini u kojoj je živio sagrađen je manastir koji je i dugo nakon njegove smrti bio ispunjen monasima i putnicima. Posebno je ostala upamćena njegova posljednja zapovijest: da vrata manastira nikada ne budu zatvorena. To mjesto, govorio je, mora biti utočište za svakog umornog i gladnog putnika, bez pitanja ko je i odakle dolazi. Ova poruka i danas snažno odzvanja u narodnom vjerovanju.
Prepodobni Jevtimije Veliki preminuo je 473. godine, a njegovoj sahrani prisustvovao je i jerusalimski patrijarh. Prema predanju, ogromna masa naroda satima je prilazila da se oprosti od svetitelja, toliko da je opelo završeno tek u večernjim satima. Sedam dana nakon smrti, kako se vjeruje, Jevtimije se javio svom učeniku Domentijanu, obasjan svjetlošću i radošću, što je protumačeno kao znak njegove svetosti.
- Zbog cijelog života posvećenog drugima, Prepodobni Jevtimije Veliki smatra se zaštitnikom slabih, siromašnih i nesrećnih ljudi. Upravo zato se za današnji dan vežu strogi običaji koje narod ozbiljno shvata. Vjeruje se da je veliki grijeh otjerati prosjaka sa kućnog praga ili odbiti da se pomogne nekome ko traži pomoć, pa makar ona bila i mala.
Narod kaže da onaj ko danas okrene leđa čovjeku u nevolji, uvrijedi samog sveca i ostaje bez njegovog blagoslova. Takav postupak, prema vjerovanju, može donijeti niz problema, neuspjeha i osjećaj da ništa u životu ne ide kako treba. Zato se današnji dan provodi u miru, skromnosti i dobročinstvu, uz savjet da se, koliko god je moguće, pomogne drugima.
- Bez obzira na to koliko je neko religiozan, poruka ovog praznika je jednostavna i snažna. Čovjek se mjeri po tome kako se odnosi prema slabijima od sebe. Današnji dan podsjeća da su milost, razumijevanje i otvorena vrata često vredniji od bilo kakvog bogatstva, baš kako je to cijelog života učio i živio Prepodobni Jevtimije Veliki.
