U današnjem članku vam pišemo na temu Avramijevdana – praznika koji podsjeća vjernike na snagu strpljenja, vjeru i istrajnost u iskušenjima.U nastavku više…
Ovaj dan posvećen je Svetom prepodobnom Avramiju Zatvorniku, monahu iz Male Azije, čiji je život primjer kako se kroz tišinu, molitvu i odricanje može pronaći duhovni mir i pobjeda nad slabostima.
Sveti Avramije Zatvornik još od djetinjstva je pokazivao duboku vjeru.
- Odrastao je u pobožnoj porodici i, iako su roditelji željeli da se oženi, on je osjećao da ga život vodi drugim putem – putem služenja Bogu. Sedmog dana nakon svoje svadbe, vođen unutrašnjim glasom i božjom voljom, napustio je grad i povukao se u samoću, odlučan da život posveti molitvi i miru. Njegova porodica je u početku tugovala, ali je ubrzo shvatila da je njegov izbor iskren i svet.
Priča o Avramiju brzo se proširila. Ljudi su dolazili da čuju njegove riječi i da traže savjet, jer je bio poznat po mudrosti, smirenosti i nepokolebljivoj vjeri. Nakon smrti roditelja, sve što je imao podijelio je siromašnima, vjerujući da čovjek ne može biti istinski slobodan dok je vezan za materijalno. Njegov život bio je jednostavan, ali duboko ispunjen vjerom i ljubavlju prema Bogu.
- Tokom pedeset godina samoće, Avramije je samo dva puta napustio svoj mirni kutak. Prvi put, kada mu je episkop naložio da pomogne stanovnicima jednog sela u kojem su svi bili neznabošci. Isprva se opirao, ali je, vođen poslušnošću, otišao i svojom vjerom promijenio srca mnogih. Ljudi su ga u početku odbacivali, kamenovali i progonili, ali on nije uzvratio ni riječju mržnje. Umjesto toga, molio se za njih i vraćao im se sve dok nisu povjerovali. Sagradio je crkvu, okupljao narod i pokazao da se snaga ne mjeri oružjem, nego istrajnošću i dobrotom.
Njegov drugi izlazak među ljude bio je iz ljubavi prema porodici – da spase svoju zabludelu nećaku Mariju. Uspio je da je vrati vjeri i čistoći, a zatim se ponovo povukao u tišinu. Taj čin pokazuje koliko je bio spreman da žrtvuje svoj mir zarad dobra drugih, što ga čini ne samo monahom, već i istinskim pastirem ljudskih duša.
Sveti Avramije je živio u 4. vijeku, u vremenu kada su iskušenja bila mnogobrojna, ali je njegova istrajnost postala simbol duhovne snage. Umro je u 70. godini života, ostavljajući iza sebe poruku koja i danas odzvanja: „Ko pretrpi do kraja, spašće se.“ Njegov primjer uči da je vjera poput svjetlosti u tami – vodi kroz bol, strah i sumnju, i pokazuje da se istinsko ispunjenje nalazi u miru, a ne u prolaznim stvarima.
- Pravoslavna crkva Svetog Avramija proslavlja 29. oktobra po starom, odnosno 11. novembra po novom kalendaru, kada ga vjernici poštuju molitvama i postom. U Rusiji je poznat i kao zaštitnik ovaca i sitne stoke, dok ga u Srbiji mnoge porodice slave kao krsnu slavu – naročito u Podrinju, Mačvi, Jadru, Šabačkoj Posavini i okolnim krajevima.
Za vjernike, ovaj dan nije samo sjećanje na sveca, već i poziv da se ugledaju na njegovu istrajnost u iskušenjima. U narodnom vjerovanju, 11. novembar se smatra danom kada treba sabrati misli, izbjegavati svađe i pokazati strpljenje. Vjeruje se da će onaj ko na ovaj dan oprosti, biti blagosloven mirom kroz cijelu godinu.
Poruka Avramijevdana je jednostavna, ali duboka: vjera je snaga koja nosi čovjeka kroz najteže trenutke. Kad se suočimo s nedaćama, treba da se sjetimo da je trpljenje prolazno, a nagrada za istrajnost vječna. On je dokazao da čak i kada nas život stavlja na iskušenja, ljubav prema Bogu i dobrota prema drugima mogu promijeniti sve.
Zato se danas, na Avramijevdan, vjernicima poručuje da se pomole, smire srce i podsjete na to da prava snaga ne leži u borbi, već u miru koji dolazi iz vjere. Sveti Avramije nas uči da svako iskušenje ima smisao i da kroz strpljenje i vjeru uvijek stižemo do svjetlosti.
- Njegov život ostaje svjetionik onima koji sumnjaju, a njegov primjer podsjeća da, ma koliko težak bio put, čovjek koji ne odustane od dobra nikada nije sam.
