U današnjem članku donosimo priču o Svetom apostolu Tomi, kojeg pravoslavni vjernici obilježavaju 19. oktobra, kao i o narodnim običajima koji su se tokom generacija povezivali s ovim praznikom. Posebno ćemo objasniti zbog čega pojedine zanatlije na Tomindan izbjegavaju rad, šta predstavlja poznata izreka o ostajanju kod kuće i kakvo mjesto ovaj svetitelj zauzima u hrišćanskom predanju…..
Tomindan zauzima posebno mjesto među praznicima koji se obilježavaju u pravoslavnoj tradiciji. Mnoge porodice u Srbiji slave ga kao krsnu slavu, okupljajući rodbinu i prijatelje u čast svog svetitelja zaštitnika. Uz vjerski značaj ovog dana vezani su i običaji koji su se prenosili s generacije na generaciju.
Sveti apostol Toma pripadao je krugu dvanaestorice Hristovih učenika. Prema hrišćanskom predanju, nakon Hristovog vaskrsenja i događaja opisanih u Novom zavjetu, posvetio se širenju hrišćanske vjere. Njegovo propovijedanje povezivalo se s Palestinom, Persijom i dalekom Indijom, gdje je, prema predanju, stradao mučeničkom smrću.
Upravo zbog njegovog života, djelovanja i mjesta među apostolima, Sveti Toma ima značajno mjesto u pravoslavnom crkvenom kalendaru. Međutim, narodno obilježavanje Tomindana uključuje i brojne običaje koji nisu neposredno povezani s crkvenim bogosluženjem.
Jedan od najpoznatijih odnosi se na izbjegavanje rada u pojedinim zanatima. Prema tradicionalnom vjerovanju, određeni majstori na ovaj dan ostavljaju alat i ne obavljaju svoje uobičajene poslove, iskazujući tako poštovanje prema svetitelju kojeg smatraju zaštitnikom.
Zašto zanatlije na Tomindan prema običaju ne rade?
Sveti Toma u narodnoj tradiciji posebno je povezan sa zanatskim zanimanjima. Kao svog zaštitnika obilježavaju ga drvodelje, stolari, bačvari, kolari, užari, dunđeri, bunardžije, kaldrmdžije i zidari.
Razlog ove povezanosti nalazi se u predanju prema kojem je i sam Sveti Toma bio drvodelja. Zbog toga su ga majstori koji rade s drvetom i drugim građevinskim materijalima prihvatili kao svog nebeskog zaštitnika.
Prema jednom narodnom kazivanju, pred Svetim Tomom se jednom pojavio đavo u liku lijepe djevojke, pokušavajući ga iskušati. Kada je shvatio šta se događa, Toma je udario oštricom sjekire o kamen i tako otupio alat kojim je radio.
Predanje zatim opisuje njegovu ljutnju i snažnu kišu koja je uslijedila. U narodnoj priči upravo se taj događaj povezuje s njegovom posebnom moći nad oblacima i padavinama.
Ovakve priče dio su folklornog naslijeđa i ne treba ih posmatrati kao historijski potvrđene događaje. Njihova važnost nalazi se u objašnjenju načina na koji su pojedine zajednice razvijale običaje posvećene svom svetitelju.
Stolari, drvodelje i zidari tradicionalno su na Tomindan izbjegavali obavljanje poslova. Takva praksa posebno je bila prisutna među ljudima koji su Svetog Tomu obilježavali kao esnafskog zaštitnika.
Koji se običaji vezuju za Tomindan?
Pojedine zanatlije, posebno stolari, drvodelje i zidari, prema tradiciji izbjegavaju rad na praznik svog zaštitnika.
U nekim krajevima običaj je da se dan provede kod kuće, uz porodicu i bez nepotrebnih odlazaka.
Porodice koje slave Svetog Tomu kao krsnu slavu pripremaju slavski kolač i obilježavaju praznik u skladu s porodičnom i crkvenom tradicijom.
Važno je napomenuti da izbjegavanje rada nije univerzalna zabrana koja se odnosi na sve vjernike i sva zanimanja. Riječ je o narodnim običajima, posebno povezanim s određenim zanatskim zajednicama.
Šta znači izreka koja se posebno spominje na ovaj praznik?
Uz Tomindan je vezana poznata narodna izreka koja se prenosi među generacijama i danas se može čuti u različitim krajevima Srbije.
„Sveti Toma, sedi doma.“
— Narodna izreka
Ove riječi odnose se na vjerovanje da na Tomindan nije poželjno bez potrebe odlaziti od kuće. Umjesto putovanja i svakodnevnih poslova, dan se tradicionalno povezuje s boravkom u porodičnom domu.
Izreka je naročito zanimljiva zbog toga što Tomindan nije obilježen crvenim slovom u crkvenom kalendaru. Uprkos tome, pojedine porodice i zajednice pridržavaju se običaja koji podrazumijevaju mirniji dan i izbjegavanje nepotrebnog rada.
U određenim dijelovima Srbije Sveti Toma se smatra i zaštitnikom domaćinstva od vukova. Ovo vjerovanje pripada narodnoj tradiciji i pokazuje koliko su ljudi nekada povezivali svetitelje s opasnostima koje su ih okruživale u svakodnevnom životu.
Posebno mjesto među takvim vjerovanjima zauzima i predanje o kiši. Prema narodnom kazivanju, Sveti Toma dobio je vlast nad oblacima, zahvaljujući kojoj ljudima može donositi kišu kao blagodet, umjesto razornih oluja.
Postoji i vjerovanje da bi njegova ljutnja mogla izazvati veliki potop, ali da ga u tome sprečava Presveta Bogorodica. Ova predstava pripada narodnim pričama, a ne doslovnom opisu vremenskih ili prirodnih pojava.
Upravo se kroz ovakva predanja vidi kako su se crkveno poštovanje svetitelja i lokalna vjerovanja tokom vremena međusobno povezivali.
Ko je bio Nevjerni Toma i kako se priprema njegova slava?
Sveti Toma poznat je i po nazivu Nevjerni Toma. Ovo ime potiče iz novozavjetnog događaja povezanog s Hristovim vaskrsenjem.
Prema Jevanđelju, Toma u početku nije vjerovao svjedočenju drugih učenika da je Hristos vaskrsao. Želio je vlastito uvjerenje kroz neposredan susret.
Kada se Hristos pojavio pred njim i pozvao ga da se uvjeri u rane, Toma je izgovorio riječi koje su ostale među najpoznatijim u hrišćanskom predanju.
Taj događaj posebno se obilježava prve nedjelje nakon Vaskrsa, poznate kao Tomina nedjelja. Tomindan 19. oktobra, s druge strane, posvećen je samom apostolu i njegovom svetiteljskom spomenu.
Naziv Nevjerni Toma vremenom je ušao i u svakodnevni govor. Koristi se za osobu koja teško prihvata neku tvrdnju bez vlastite provjere ili neposrednog dokaza.
Prema crkvenom predanju, apostol Toma propovijedao je hrišćanstvo daleko izvan područja u kojem su djelovali mnogi drugi apostoli. Posebno se spominju Persija i Indija, gdje se povezuje s ranim širenjem hrišćanske vjere.
Predanje govori da je u Indiji stradao od kopalja. Njegove mošti kasnije su prenesene u Edesu tokom četvrtog vijeka, a potom i u Carigrad.
Za porodice koje obilježavaju Tomindan kao krsnu slavu pripreme počinju nekoliko dana ranije. Dom se uređuje i čisti, a ukućani nastoje da praznik dočekaju u svečanoj atmosferi.
Prema tradicionalnom običaju, posebna pažnja posvećuje se djeci, kojoj se za slavu ponekad kupuje nova odjeća. Takva praksa povezana je sa željom da se porodični praznik obilježi na svečan način.
Važan dio priprema predstavlja slavski kolač. U tradicionalnoj pripremi koristi se čisto pšenično brašno, a prema običaju dodaju se i bogojavljenska ili osvećena vodica.
Kolač se ukrašava figurama napravljenim od tijesta, a među najvažnijim simbolima nalazi se oznaka ISHS, koja se tumači riječima Isus Hristos pobjeđuje.
Važno je razlikovati tradiciju i crkveno obilježavanje
Tomindan je praznik posvećen Svetom apostolu Tomi, kojeg brojne porodice obilježavaju kao krsnu slavu.
Vjerovanja o vukovima, vremenskim nepogodama i izbjegavanju određenih poslova pripadaju narodnom predanju.
Običaji se mogu razlikovati među porodicama i krajevima, pa se tradicionalne zabrane ne trebaju predstavljati kao univerzalna crkvena pravila.
Tomindan tako povezuje nekoliko različitih slojeva tradicije. S jedne strane nalazi se crkveno poštovanje apostola koji je imao važno mjesto u širenju hrišćanstva, a s druge narodni običaji vezani za zanatlije, dom i porodično okupljanje.
Za porodice kojima je Sveti Toma krsna slava, 19. oktobar ostaje dan posvećen njihovom zaštitniku. Oni koji slijede lokalne običaje mogu ga provesti mirnije i bez određenih poslova, dok je njegovo vjersko značenje prije svega povezano s apostolom i njegovim mjestom u hrišćanskom predanju.
Upravo zbog toga poznata izreka o ostajanju kod kuće i danas opstaje kao dio narodnog naslijeđa, dok se pripreme slavskog kolača i porodično obilježavanje prenose s generacije na generaciju.
