U današnjem članku vam pišemo na temu Svetog Pavla Ispovjednika, patrijarha čiji je život pokazao da se istina može braniti čak i onda kada sve oko nje pada.Više u nastavku…
Najjednostavnije rečeno, riječ je o čovjeku koji je neprestano stajao na strani onoga što je smatrao ispravnim,
bez obzira na pritiske, prijetnje i progone koji su ga pratili kroz cijeli život.
Sveti Pavle Ispovjednik, koga mnogi vjernici nazivaju Pavle Carigradski, ostavio je dubok trag u istoriji Crkve upravo zbog svoje nepokolebljive vjere. Njegov život bio je daleko od mirnog – nosio je u sebi borbu koja je trajala godinama, a temeljila se na odanosti pravoslavnom učenju i hrabrosti da se suprotstavi moćnicima koji su pokušavali da mijenjaju temeljne istine vjere. U vremenu kada su mnogi pristajali na kompromis, Pavle je birao istinu, makar ga to koštalo svega.
- Prije nego što je došao na čelo Carigradske crkve, služio je kao episkop u Solunu. Bio je poznat po blagosti, ali i čvrstini kada je riječ o vjeri, što ga je činilo omiljenim među vjernicima. Poslije smrti arhiepiskopa Aleksandra I 337. godine, carigradski narod izabrao ga je za novog poglavara svoje crkve. Međutim, upravo tu počinje njegova velika životna drama. Car Konstancije II, pristalica arijanske učenja, smatrao je da je taj izbor trebalo da bude pod njegovom kontrolom. Osjetivši se zapostavljeno, odlučio je da reaguje.
Sazvao je sinod arijanskih episkopa koji su Pavla smijenili i na njegovo mjesto postavili Euzebija Nikomidijskog. Time je započeo niz progona koji su obilježili Pavlov život. Zajedno sa svetim Atanasijem Velikim, Pavle bježi u Rim, jedino mjesto gdje carska vlast nije imala moć. U Rimu je pronašao podršku kod pape Julija I, čovjeka koji je prepoznao vrijednost Pavlove borbe i pružio mu ruku pomoći. Njihovo jedinstvo postalo je stub odbrane pravoslavlja u danima kada je izgledalo da arijanstvo preuzima sve.
- Nakon smrti Euzebija 342. godine, Pavlu se otvara mogućnost povratka u Carigrad. Ubrzo ponovo preuzima dužnost arhiepiskopa, ali mir koji je tada doživio bio je kratkog vijeka. Car Konstancije II ga opet progoni, ovoga puta postavljajući na njegovo mjesto Makedonija, još jednog istaknutog predstavnika arijanske struje. Za Pavla, ovakve smjene nisu bile ništa novo. Njegov život postao je stalno progonstvo, odlazak pa povratak, kao da je kroz svaki korak iznova morao potvrđivati svoju vjeru.
Četiri godine kasnije dolazi do velikog obrata – pod pritiskom suvladara Konstansa I, koji je vladao zapadnim dijelom Carstva i bio snažan protivnik arijanaca, Pavle se ponovo vraća na tron. Dočekan je sa puno poštovanja, jer narod nikada nije prestao da ga smatra svojim istinskim patrijarhom.
- Međutim, njegova drama nije tu završila. Nakon iznenadne smrti cara Konstansa I, arijanska struja ponovo stiče moć. Pavlu više nije bilo mjesta u Carigradu, pa biva protjeran daleko – u Kukuz u Jermeniji. Bio je to grad tih i udaljen, ali ni tamo nije odustao od svoje misije. I dalje je služio liturgiju, okupljao vjernike i hrabrio ih, čak i kada je i sam jedva pronalazio snage da izdrži.
Godine 351. tokom jedne službe u progonstvu, njegova sudbina dobija mučenički pečat. Napadnut je od arijanaca i udavljen vlastitim omoforom, upravo pred oltarom. Ta smrt, bolna i nepravedna, samo je potvrdila ono što je njegov život već odavno svjedočio – da je do posljednjeg trenutka ostao vjeran onome što je ispovijedao. Zbog toga je Crkva Pavla nazvala Ispovjednikom – čovjekom koji je vjeru potvrdio ne samo riječima, nego i vlastitom žrtvom.
Nekoliko decenija kasnije, u vrijeme cara Teodosija, njegove svete mošti su prenesene u Carigrad, kao znak poštovanja i zahvalnosti za sve što je učinio. Godine 1236. one su prenesene u Veneciju, gdje se i danas čuvaju kao dragocjeno svjedočanstvo njegove hrabrosti.
- Vjernici i danas izgovaraju molitvu Svetom Pavlu Ispovjedniku, tražeći njegovu pomoć i zagovor u trenucima kušnji. U toj molitvi naglašava se da njegova pravedna krv, poput krvi starozavjetnih pravednika, govori pred Bogom i svjedoči o njegovoj nepokolebljivoj vjeri. Pavlova priča, iako ispričana kroz daleka stoljeća, ostaje snažna poruka svima koji se bore za istinu i pravdu – da se svaka borba iz ljubavi i vjere jednog dana pretvara u svjetlost.
Njegov život pokazuje da hrabrost ponekad znači ostati na nogama onda kada sve tjera čovjeka da poklekne. Sveti Pavle Ispovjednik ostaje primjer da se istini može služiti i onda kada to nosi najveći teret, te da prava snaga dolazi iz srca koje ne pristaje na kompromise s nepravdom.
