U selu Donje Strnjike živio je Vlasta, čovjek kojeg su svi smatrali najsiromašnijim u mjestu…..
Stanovao je u trošnoj kući od blata i trske, bez struje, grijanja i osnovnih uslova za život. Zimi se grijao kako je znao, a ljeti je spavao uz otvorena vrata. Ljudi su ga sažalijevali, ali su mu se često i potajno rugali, uvjereni da nema ništa osim svoje bijede.
Ono što niko nije znao jeste da je Vlasta godinama čuvao jednu malu tajnu.
Ispod labave daske na podu krio je staklenu teglu s novcem. To nije bila ušteđevina za bolji život, već novac namijenjen njegovoj sahrani. Htio je da, kada umre, nikome ne bude teret i da ode tiho, bez dugova i obaveza prema drugima.
- Vlasta je živio skromno i nikada se nije žalio. Radio je sitne poslove, pomagao komšijama koliko je mogao i uvijek imao riječ utjehe za druge, iako je sam imao vrlo malo. Njegov mir trajao je sve dok selo nije potresla vijest da se mala Ana iznenada teško razboljela. Ljekari su rekli da joj je potrebna komplikovana operacija u inostranstvu, čija je cijena bila daleko iznad mogućnosti njene porodice.
Selo je brujalo od priča, ali rješenja nije bilo. Ljudi su sažalijevali djevojčicu, ali su brzo dodavali da je sudbina takva kakva jeste. Vlasta je sve slušao u tišini. Te noći nije oka sklopio. Gledao je u svijeću i mislio na Anin osmijeh, na to kako mu je uvijek mahala kad bi prolazila pored njegove kuće.
- U zoru je izvadio teglu ispod poda, obmotao je starom krpom i krenuo prema opštini. Bez velikih riječi spustio je teglu na sto i rekao da je to za Anino liječenje. Kada su otvorili teglu i vidjeli novac, nastao je muk. Neki su se nasmijali, neki su odmahivali glavom, a bilo je i onih koji su ga nazvali ludim.
„To ti je sve što imaš“, govorili su mu.
„Šta će biti s tobom kad umreš?“
Vlasta je mirno odgovorio da će se snaći i da djevojčici novac sada treba više nego njemu ikada.
Operacija je zakazana zahvaljujući tom novcu. Ana je otputovala na liječenje, a Vlasta se vratio u svoju praznu kuću, bez ičega osim mirne savjesti. Dani su prolazili, a onda je stigla vijest koja je sve zatekla. Bolnica u kojoj je Ana liječena odlučila je da u potpunosti pokrije troškove operacije, dirnuta pričom o čovjeku koji je dao sve što ima da bi spasio tuđi život.
- Ana se vratila kući zdrava. Selo se okupilo, ovoga puta posramljeno i tiho. Ljudi su shvatili kakvu su grešku napravili sudeći Vlastu po onome što nema. Počeli su mu donositi drva, hranu, nuditi pomoć, čak i obnovu kuće.
Tada su svi shvatili istinu: najbogatiji čovjek u Donjim Strnjikama nije bio onaj s najviše novca, već onaj koji je imao najveće srce.
