Kada se saznalo da je u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj poginuo kralj narodne muzike kako su ga zvali njegovi obožavaoci danima su se opraštali od njega kolege i fanovi. Šaban Šaulić je prilikom sahrane ispraćen pjesmom koju je izveo četiri decenije ranije, kojom se želio oprostiti od svoje voljene Goce.Ostavština Šabana Šaulića obilježena je mnoštvom pjesama s vrha top ljestvica, ali nijedna nije odjeknula slomljenim srcima kao “Ne plači dušo”. Ovo je zadivljujuća priča o tome kako je nastala ova kultna pjesma, rođena iz neobičnog ljubavnog iskustva koje se odigralo u životu slavnog pjevača.
Nakon noći pretjeranog opijanja 1984. godine, poznata ikona folk glazbe otpjevala je serenadu supruzi Gordani.
Šaban je 1984. godine snimio popularnu pjesmu “Ne plači dušo” koja je vrlo brzo stekla ogromnu popularnost širom SFRJ.
- Od srca se Gordana Šaulić oprostila od svog voljenog supruga Šabana Šaulića recitirajući stihove pjesme “Ne plači dušo”, pjesme koju joj je posvetio 1984. godine tijekom kasnonoćne posjete s prijateljima u pijanom stanju. .Samo četiri mjeseca prije smrti, Šaulić je javno otkrio kreativni proces iza ove pjesme.
Tijekom intervjua u emisiji “Balkanskom ulicom” Šaban je ispričao priču od jednog jutra kada je stigao kući sa živahnom grupom prijatelja koji su popili nekoliko pića. Pristojnije rečeno, radije ih je opisao kao dobro raspoložene.
No, po ulasku u kuću suprotstavila mu se supruga Gordana koja mu je negodovala zbog njihovog alkoholiziranog stanja i nazivala ih “Indijancima”. Preispitala je njihove postupke i podijelila s njim svoje misli na prilično živopisan način.
Shvativši svoju krivnju, Šaban je razmišljao kako smiriti svoju razjarenu suprugu, pa je improvizirao jedinstvenu pjesmu kako bi je umirio.
Život je to nekako orkestrirao, iako ne mogu shvatiti kako. Zatekao sam se kako joj spontano pjevam serenadu, a riječi su mi bez napora tekle s usana. “Nemoj pustiti suzu, ljubavi moja, jer ja ću biti uz tebe u ponoć”, pjevušio sam. Pjesma je započinjala stihom koji je izražavao kako moja voljena svake noći plače u samoći.
Predobro shvaćam njezinu bol, ali društvo me poziva čašom vina. Ipak, uvjeravam je da ću se vratiti kući u ponoć, nagovarajući je da pripremi jastuk i svoje lice za moj dolazak. Ovo melodično remek djelo, prepuno ljepote, emocija i iskrenosti, otpjevano je u jednom dahu, posvećeno mojoj dragoj Goci.
- Pjesma je stekla ogromnu popularnost među publikom, što je dovelo do toga da su brojne grupe snimile vlastite verzije pjesme. Lagano sam nakon toga primijetio Goci: “Bila si uznemirena što sam došla kući pijana, a sada možeš vidjeti kakva je to pjesma postala.” Naš povratak kući uvjetovalo je zatvaranje svih lokala, objasnio je u tom trenutku Šaban.
Šaban Šaulić ispraćen je 22. veljače 2019. godine u Aleji zaslužnih građana uz potresnu i melankoličnu pjesmu.
Biografija:
Smatran kraljem srpskog folka i narodne glazbe, Šaban Šaulić bio je vrlo popularan pjevač u ovom žanru. Rođen 6. rujna 1951. u Šapcu, tragično je preminuo 17. veljače 2019. u njemačkom Bielefeldu u prometnoj nesreći. Šaban je značajan dio svojih ranih godina proveo u Bijeljini, odakle je poticala njegova majka Ilduza Demirović koja mu je prenijela svoj vokalni talent.
Dok su odrastali, Šaban i njegova starija sestra živjeli su skromnim životom dok su im se roditelji borili s nedosljednim primanjima. Otac mu je živio od prodaje srećki, dok je majka prodavala igračke. Preuzevši brigu o kućanstvu, njegova sestra je također čuvala njega. Uz bavljenje glazbom, Šaban je iskazivao izuzetan talent iu sportu. Trenirao je čak nogomet za Polet i Mačvu, a dobio je poziv i za bugarski Levski.
Rado se prisjeća nezaboravnog trenutka na romskoj svadbi u Parizu gdje je pokazao svoje pjevačke sposobnosti, Šabanova veza sa sportom ostala je isprepletena s njegovom životnom pričom. Tom prigodom ugledao je 13-godišnjeg dječaka kako žustro šutira loptu, što ih je potaknulo na zajedničku igru. Kako su sati prolazili, njihova je odjeća postajala obojena zelenom bojom od bujne trave pod njihovim nogama.
Na kraju, dječakova majka mu je dala znak da dovede nevjestu, jer je on bio mladoženja. Uz svoju strast prema nogometu, također je posvetio vrijeme treniranju boksačkog sporta, gajeći aspiracije da postane ili profesionalni nogometaš ili vješt boksač. Međutim, amidža Alija je vjerovao da može steći veće bogatstvo i uspjeh kao glazbenik.
Jednog dana uputio mu je poziv da pokaže svoj vokalni talent u lokalnoj krčmi u kojoj se često družio sa svojim društvom. Poštujući amidžu Aliju kao visoko cijenjenu ličnost, oklijevao je da odbije ponudu. S nepokolebljivim samopouzdanjem nastavio je osvajati publiku izvedbom pjesme “Jablani se povijaju”, izazvavši gromoglasan aplauz. Time su započeli njegovi redoviti nastupi u konobi, u pratnji prijatelja koji bi mu se nerijetko pridružili na osvježavajućim koktelima.
