Supatra Nati Sasupan rođena je 1999. godine u Tajlandu, a njen dolazak na svijet bio je šok i za roditelje i za doktore. Njeno lice i cijelo tijelo bili su prekriveni gustom kosom, toliko da se jedva moglo vidjeti njene crte lica. Tada su je nazvali devojka mjmun,a pogledajte sta je dalje bilo …
Ljekari su tada prvi put u svojoj praksi susreli dijete sa takvim izgledom i kasnije utvrdili da je riječ o rijetkom Ambrasovom sindromu, bolesti koju je imalo svega pedesetak ljudi u svijetu.
- Zbog tog stanja, mala Nati je odrastala noseći na sebi teret pogrdnih nadimaka. Djeca su je zadirkivala nazivajući je „djevojkom vučicom“ ili „majmunskim licem“. Iako nije razumjela zašto je drugačija, znala je da je u njoj isti duh kao i kod svih njenih vršnjaka – željela je da se igra, da se smije i da bude prihvaćena.
Srećom, imala je veliku podršku porodice. Njeni roditelji nisu dozvolili da je stid ili strah obilježe. Majka je često govorila da je Nati najveći dar koji su mogli dobiti. Upravo zahvaljujući toj ljubavi, djevojčica je naučila da ne skriva svoje lice i da sebe vidi kao normalnu, iako drugačiju.
- Kako je rasla, počela je da razvija i samopouzdanje. Njeni školski drugari su je vremenom prihvatili, a umjesto da je isključuju, postala je jedno od najomiljenijih lica u školi. Njena vedrina, duhovitost i želja za druženjem bili su jači od svih predrasuda. Tako je Nati pronašla svoj način da se izbori sa bolešću koja nema lijeka i da pokaže da izgled ne određuje vrijednost čovjeka.
U tinejdžerskom periodu odlučila je da napravi mali korak ka promjeni – obrijala je lice. Iako je dlake i dalje imala po cijelom tijelu, taj potez joj je omogućio da pokaže svoje prave crte lica, oči i osmijeh. To je bio trenutak kada je njeno samopoštovanje još više poraslo.
Godine koje su dolazile donijele su joj i ono čemu se nadala – ljubav. Upoznala je mladića sa kojim je prvo bila prijatelj, a zatim i partner. Njihova veza razvijala se polako, utemeljena na povjerenju i međusobnom razumijevanju. Za Nati je to bilo ostvarenje sna, jer je često mislila da će je društvo zbog njenog izgleda zauvijek gledati sa strane.
- Kada se udala, odlučila je da obrije sve dlake sa lica. Po prvi put ljudi su jasno mogli da vide njene oči, nos i osmijeh, bez vela dlačica koji ju je pratio cijeli život. Mnogi su ostali šokirani koliko je njeno lice zapravo nježno i lijepo, jer su godinama gledali samo dlakav sloj koji je skrivao ono što se nalazilo ispod.
Za samu Nati, taj čin nije bio pokušaj da pobjegne od svog sindroma, već znak da je spremna da uđe u novi životni period sa osloncem u osobi koju voli. Njena priča postala je inspiracija ljudima širom svijeta, jer pokazuje da se sreća može pronaći i kada okolnosti djeluju nepremostivo.
- Iako i dalje nosi Ambrasov sindrom, Nati više nije djevojčica koja pati zbog tuđih pogleda. Danas je žena koja ponosno stoji iza svoje posebnosti i ne dozvoljava da je bolest definiše. Uspjela je da izgradi život u kojem ima ljubav, podršku i hrabrost da se pokaže svijetu onakvom kakva jeste.
Njena transformacija – od djeteta koje su zvali „majmunsko lice“ do mlade žene koja hrabro korača pored svog supruga – podsjetnik je svima da ljepota ne leži u izgledu, nego u snazi duha i ljubavi koju dijelimo sa drugima.
