Svjedoci smo paklenih vrućina i živa u termometru prelazi i preko 40 stepeni Celzijusa što jako negativno utiče na ljude. Potrebno je prilagoditi i svoju prehranu vremenskim prilikama.
Populacija pacijenata koji imaju želučane tegobe uključuje i djecu i odrasle. Doktorka Svetlana Mićić iz Doma zdravlja “Savski venac” otkrila je za RTS primarni katalizator letnjih infekcija, kao i načine samozaštite i pravilnog ponašanja tokom velikih vrućina. Naznačila je da je tijekom toplinskog vala najznačajnija briga konzumacija hrane koja opterećuje želudac. Iako je ljeto, godišnje doba koje se obično povezuje sa smanjenjem broja pacijenata zbog godišnjih odmora, bilježimo suprotan trend.
Primarni čimbenici koji pridonose ovoj situaciji uključuju povišene temperature, gastrointestinalne probleme i crijevne infekcije. Nadalje, važno je napomenuti da je došlo do porasta pacijenata s infekcijama gornjih dišnih puteva. Gastrointestinalni problemi prevladavaju tijekom ljetnih mjeseci, prvenstveno zbog povišenih tropskih temperatura, unosa hladnih napitaka i hrane te povećane vjerojatnosti kvarenja hrane. Uobičajeni simptomi uključuju mučninu, povraćanje, blagi porast temperature popraćen bolovima u trbuhu, grčeve i proljev.
Ovi simptomi obično traju dva do tri dana. Što se tiče prehrambenih preporuka tijekom infekcije, dr. Mićić je savjetovala izbjegavanje masne hrane, a radije o svježem voću, pakiranim juhama, nemasnom mesu, riži i krumpiru, uz dovoljnu hidrataciju. Ljeto samo po sebi zahtijeva specifičan pristup prehrani, jer teška i masna hrana može pretjerano opteretiti želudac i crijeva. Istražite jednostavne ljetne preporuke za održavanje pravilne hidratacije tijekom vrućeg vremena. Konzumirajte hranu s visokim sadržajem vode, poput lubenice i krastavca. Preporučljivo je piti dovoljno vode.
- Nastojte unijeti približno 3 litre svježe vode dnevno kako biste održali pravilnu hidrataciju. Preporučljivo je ograničiti unos kofeinskih i alkoholnih pića jer mogu pridonijeti dehidraciji. Tijekom ljetnih mjeseci preporučljivo je stalno imati pri ruci bocu vode. Treba se suzdržati od ovisnosti o slatkim pićima; nego je znatno korisnije nositi bocu vode od jedne litre. Suzdržite se od izlaska vani tijekom pretjerano visokih temperatura. Ova mjera opreza zaštitit će vas od oštrih sunčevih zraka i pridonijeti osvježenijem osjećaju. Preporučljivo je ostati u zatvorenom prostoru.
Bonus tekst:
Smokve, koje su plod stabla smokve, u povijesti su se smatrale simbolima plodnosti i obilja, što je vjerovanje koje potječe iz drevnih civilizacija. Njihov bogat okus, nutritivne prednosti i kulturni značaj čine ih ne samo bitnim dijelom prehrane, već i središnjom točkom brojnih legendi i mitova. Ovaj esej ima za cilj ispitati povijesnu pozadinu, prehrambene prednosti i kulturološku važnost smokava, naglašavajući njihov značaj u ljudskom postojanju kroz povijest. Podrijetlo i povijest smokava može se pratiti u Aziji, posebno na Bliskom istoku i jugozapadnoj Aziji.
Ovo voće je poznato od nastanka ranih civilizacija, s prisutnošću u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu. Rimljani su smokve smatrali afrodizijakom, dok su se u Egiptu koristile zbog svojih ljekovitih svojstava. Smokve se spominju u Bibliji i simbol su života, mudrosti i duhovnog prosvjetljenja u raznim religijskim i filozofskim tradicijama. Na primjer, budistički tekstovi sugeriraju da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je meditirao ispod stabla smokve. Nutritivni sastav smokava Smokve su izuzetno hranjivo voće, obiluje vlaknima, vitaminima i mineralima.
Očaravajuća slatkoća smokava može se pripisati njihovoj visokoj koncentraciji prirodnih šećera, a također osiguravaju značajnu količinu kalija, koji je ključan za održavanje zdravog kardiovaskularnog i krvožilnog sustava. Nadalje, smokve su važan izvor vitamina K, neophodnog za održavanje zdravlja kostiju, kao i vitamina B6, koji ima ulogu u kognitivnoj funkciji i jačanju imunološkog sustava. Istaknuta značajka smokava je njihov značajan sadržaj vlakana; konzumacija samo pet smokava srednje veličine može osigurati oko 20% dnevnog preporučenog unosa vlakana, čime se pomaže probavi i snižava razina kolesterola. Štoviše, smokve obiluju antioksidansima koji se bore protiv slobodnih radikala i smanjuju vjerojatnost kroničnih bolesti.
Kroz brojne povijesne kontekste, kulturološki značaj smokve bio je značajan. Na primjer, u Grčkoj je smokva bila cijenjena kao sveti entitet, često povezivan s Demetrom, božicom plodnosti i žetve. U Indiji su smokve simbolizirale i plodnost i bogatstvo, a njihova su se stabla često posvećivala raznim božanstvima. Vjeruje se da su smokve bile jedno od najranijih voća koje je čovječanstvo uzgajalo, zahvaljujući svom brzom rastu i otpornosti na sušne uvjete.
