U danasnjem članku donosimo hronologiju nestanka dviju holandskih studentica čije je planinarenje u Panami završilo potragom koja je trajala mjesecima. Pronađeni ranac, evidencija poziva, noćne fotografije i posmrtni ostaci pružili su istražiteljima važne tragove, ali ne i konačan odgovor na pitanje šta se dogodilo Kris Kremers i Lisan Frun…..
Holandske studentice Kris Kremers i Lisan Frun nestale su 1. aprila 2014. nakon što su krenule na planinarenje u blizini panamskog grada Bokete. Potraga sedmicama nije dala rezultate, sve dok mještanka nije pronašla plavi ranac s njihovim telefonima, kamerom, novcem i ličnim predmetima. Uređaji su otkrili desetine pokušaja pozivanja hitnih službi i niz neobičnih fotografija snimljenih tokom noći. Kasnije su pronađeni dijelovi odjeće i posmrtni ostaci obje djevojke, ali uzrok njihove smrti nije utvrđen.
Kris i Lisan doputovale su u Panamu nakon šest mjeseci pripremanja putovanja koje je trebalo objediniti odmor, istraživanje zemlje i volontiranje. Planirale su provesti vrijeme u prirodi, upoznati lokalnu sredinu i pomagati u školi, gdje su trebale raditi s djecom, podučavati ih umjetnosti i zanatima te istovremeno učiti španski jezik.
Prije nestanka dvije sedmice su boravile u Panami, dok su naredne četiri namjeravale provesti s porodicom domaćinom i volontirati u lokalnoj školi. Njihov boravak nije bio zamišljen samo kao turističko putovanje, nego i kao iskustvo povezano s lokalnom zajednicom.
Prvog aprila 2014. oko 11 sati izašle su iz doma porodice kod koje su boravile. Krenule su u šetnju kroz šume u okolini vulkana Baru, na području Boketea. Sa sobom su povele i psa porodice domaćina, a tog dana su se posljednji put vidjele.
Na Facebooku su ranije objavile da namjeravaju posjetiti lokalno selo. Također su navele da su prije polaska na planinarenje ručale s dvojicom drugih Holanđana. Ništa u tim objavama nije ukazivalo na to da očekuju ozbiljne poteškoće ili da bi se njihovo putovanje moglo završiti nestankom.
Početak potrage
Djevojke su posljednji put viđene 1. aprila oko 11 sati. Pas porodice domaćina vratio se iste večeri bez njih, a 2. aprila propustile su dogovoreni susret s lokalnim turističkim vodičem, nakon čega su obaviještene vlasti.
Pas se vratio sam, a djevojke nisu došle na dogovoreni susret
Prvi znak da nešto nije u redu pojavio se već tokom noći 1. aprila. Pas koji je krenuo s Kris i Lisan vratio se kući živ i nepovrijeđen, ali djevojke nisu bile s njim. Porodica domaćin pregledala je neposrednu okolinu kuće, ali ih nije pronašla.
Odlučili su sačekati jutro prije nego što prijave nestanak. Dodatnu zabrinutost izazvala je činjenica da se Kris i Lisan 2. aprila nisu pojavile na sastanku s lokalnim turističkim vodičem. On ih je trebao povesti u privatni obilazak područja Boketea, ali djevojke nisu došle.
Vlasti su tada upozorene, a narednog jutra započeta je potraga iz zraka. Mještani su istovremeno pregledavali selo i dostupne šumske predjele. Područje je bilo veliko i obraslo gustom vegetacijom, što je dodatno otežavalo pronalazak bilo kakvog traga.
Do 6. aprila nije bilo rezultata. Porodice nestalih studentica doputovale su u Panamu i sa sobom dovele detektive iz Holandije. Zajedno s lokalnom policijom i jedinicama sa psima deset dana su pretraživali šumu, ali Kris i Lisan nisu pronađene.
Dani su se pretvorili u sedmice. Nakon približno deset sedmica potrage još nije bilo neposrednog traga koji bi pokazao gdje su djevojke otišle nakon početka planinarenja. Preokret je uslijedio tek kada je jedna mještanka predala plavi ranac pronađen u rižinom polju uz obalu rijeke.
Plavi ranac sačuvao je telefone, kameru i lične predmete
U pronađenom rancu nalazila su se dva para sunčanih naočala, 83 dolara u gotovini, pasoš Lisan Frun, boca za vodu i dva grudnjaka. Najvažniji predmeti za istragu ipak su bili fotoaparat i oba mobilna telefona.
Stanje sadržaja omogućilo je policiji da pregleda podatke na uređajima. Evidencija telefona pokazala je da su ostali u upotrebi gotovo deset dana nakon nestanka. Tokom samo četiri dana zabilježeno je ukupno 77 pokušaja pozivanja hitnih službi.
Korištena su oba broja za hitne slučajeve: 112, koji se koristi u Holandiji, i 911, broj hitne službe u Panami. Prva dva poziva upućena su nekoliko sati nakon što su djevojke krenule na planinarenje. To je pokazalo da su se s problemom suočile već tokom prvog dana.
Zbog slabe dostupnosti mreže u gustoj džungli gotovo nijedan poziv nije uspio. Od svih pokušaja samo je jednom ostvarena veza, ali je trajala svega dvije sekunde. Toliko kratak kontakt nije omogućio da se prenese korisna informacija o njihovom položaju ili situaciji.
Podaci su pokazali i da je 6. aprila neko nekoliko puta pokušao otključati telefon Kris Kremers unošenjem netačnog PIN-a. Oba telefona prestala su raditi do 11. aprila. Evidencija je tako ponudila djelimičnu vremensku liniju, ali nije otkrila ko je u pojedinim trenucima koristio uređaje.
Tragovi iz telefona
Prvi pozivi hitnim službama upućeni su svega nekoliko sati nakon početka planinarenja. Zabilježeno je 77 pokušaja, samo je jedna veza trajala dvije sekunde, a 6. aprila telefon Kris Kremers više puta je otključavan pogrešnim PIN-om.
Noćne fotografije otvorile su dodatna pitanja
Prve fotografije s pronađenog aparata nastale su tokom jutra 1. aprila. Na njima se vide Kris i Lisan na stazi u blizini Kontinentalne podjele. Djevojke su fotografisale izlet i prirodu, a na tim snimcima nije bilo ničega što bi istražiteljima ukazivalo na neposrednu opasnost.
Drugi niz fotografija bio je potpuno drugačiji. Snimljen je sedam dana kasnije, 8. aprila, između jedan i četiri sata ujutro. Fotografije su prikazivale njihove stvari razbacane po kamenju, plastične kese, omote od slatkiša, neobično složene nakupine zemlje i ogledalo.
Posebnu pažnju privukla je fotografija potiljka Kris Kremers. Prema izvornom materijalu, na njoj je bio vidljiv trag krvi koji se spuštao s područja sljepoočnice. Snimci ipak nisu jasno pokazali gdje su se nalazile, zašto su nastali tokom noći niti ko je upravljao kamerom.
Nakon što je pregledano područje na kojem je pronađen ranac, policija je uz obalu rijeke pronašla odjeću Kris Kremers. Prema izvoru, bila je uredno složena. Dva mjeseca kasnije na istom području pronađeni su karlična kost i stopalo koje se još nalazilo u čizmi.
U nastavku istrage otkriveni su posmrtni ostaci obje studentice. Kosti Lisan Frun izgledale su kao da su se prirodno raspadale i na njima su još bili dijelovi tkiva. Ostaci Kris Kremers bili su potpuno bijeli i ostavljali su utisak izbijeljenih kostiju.
Istražitelji su razgovarali s mještanima, turističkim vodičima i drugim osobama koje su u vrijeme nestanka boravile ili planinarile na tom području. Međutim, osim pronađenih predmeta, fotografija, telefonske evidencije i posmrtnih ostataka, nisu pribavljeni dokazi koji bi objasnili cijeli slijed događaja.

Ključno ograničenje istrage
Pronađeni tragovi potvrđuju da su djevojke pokušavale dobiti hitne službe i da su još danima imale svoje uređaje. Ipak, nije pronađeno dovoljno dokaza da se utvrdi tačan uzrok njihove smrti ili objasni sve što se dogodilo nakon odlaska na stazu.
Niz poziva pokazuje da su pomoć pokušale potražiti veoma brzo, dok noćne fotografije potvrđuju da je kamera korištena i sedam dana nakon njihovog nestanka. Pogrešni pokušaji unosa PIN-a, predmeti na kamenju i kasnije pronađena odjeća otvorili su brojna pitanja, ali nijedan od tih elemenata samostalno ne daje potpun odgovor.
Policija nije raspolagala dovoljnim dokazima da službeno utvrdi šta je neposredno dovelo do smrti Kris Kremers i Lisan Frun. Zbog toga njihovo planinarenje iz aprila 2014. ostaje slučaj sastavljen od djelimične telefonske hronologije, fotografija bez potpunog konteksta i fizičkih tragova koji nisu objasnili njihove posljednje dane u panamskoj džungli.











