Goran Bregović je i dalje jedan od najpoznatijih muzičara sa naših prostora i sa svojim Orkestrom za sahrane i svadbe nastupa u najprestižnijim svjetskim dvoranama. O njegovom privatnom životu se malo zma u javnosti.
Proslavljeni glazbenik Goran Bregović u svom životu posjeduje pozamašno bogatstvo, posebno što se tiče izbora bračnog druga. Supruga Dženana Sudžuka ne samo da podržava njegov način života, već i poštuje njegovu individualnost. Godine 1993. Goran Bregović oženio se dugogodišnjom partnericom i manekenkom Dženanom Sudžuk. Svečanost je održana u Parizu, a kum je bio Emir Kusturica uz Amilu Sulejmanović, koja je bila prateći vokal Bijelog dugmeta.
Od tada, Jenana živi u Parizu, gdje je par dobio tri kćeri: Emmu, Unu i Lolu. Goran iz prijašnje veze ima kćer Željku, koja je 2011. postala majka njegovih unuka. Od njegova povratka u Sarajevo iz Pariza, par održava brak na daljinu. “Smatram se sretnim što sam imao ženu koja… Kad bih u ovom trenutku predložio da zajedno gledamo televiziju — bi li to doista bilo iskreno? Oprostite, što mislite? Nikada nisam osjetio opipljiv osjećaj kompromisa.
Nasuprot tome, kada se promatra sa vanjske točke gledišta, postaje očito da pojedinci izražavaju naklonost jedni prema drugima na različite načine; ti različiti oblici među ljudima mogu biti jedna takva manifestacija”, rekao je Bregović u intervjuu za In Magazin. Nadalje je govorio o svojim kćerima koje su se posvetile umjetničkoj karijeri. “Jedna osoba je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje se usredotočila na metalne skulpture, medij koji se obično ne povezuje s umjetnošću.
- Druga ima diplomu modnog dizajna; međutim, čini se da je izgubila entuzijazam i nestrpljiva je da osigura posao U međuvremenu, najmlađi je upisao tradicionalnu akademsku disciplinu psihologije, a bavi se i nail art-om”, rekao je sa ponos. I dok se njegova supruga rijetko pojavljuje u javnosti, društvenim mrežama već duže vrijeme kruži fotografija iz njezine mladosti koju je prvo objavila njihova kći Lula tijekom proslave majčina rođendana. Bregović je dosljedno tvrdio da kćeri ljepotu nasljeđuju od majke, a ova fotografija služi kao dokaz u prilog toj tvrdnji.
BONUS
Neda Arnerić odigrala je ključnu ulogu na području jugoslavenske kinematografije. Započevši svoje glumačko putovanje u nevjerojatno mladoj dobi, primijetila je da je jedva imala priliku uživati u djetinjstvu. Njezin glavni naglasak bio je na portretiranju svojih likova s najvećim stupnjem autentičnosti. Potpuno predana svojoj umjetnosti, svakom je glumačkom zadatku pristupila iznimno profesionalno i iskreno pričala o svojim iskustvima vezanim uz snimanje eksplicitnih scena. Budući da nisam imao prethodnog znanja o seksualnosti, shvatio sam da predstavljam iskustvo koje još nisam doživio.
Od malih nogu postalo mi je jasno da je snimanje filmova ozbiljan poziv koji zahtijeva suradnju s redateljem. Na primjer, scenarij je naznačio da priča počinje nakon što se likovi probude jutro nakon intimnog susreta. U tom mi je trenutku nedostajalo čak ni temeljno razumijevanje kako sudjelovati u takvom činu. Glumica je jednom izrazila u članku pod naslovom “Snimala sam scene seksa dok sam bila djevica” da je ovaj aspekt bio bitan za njezino umijeće, a sebe smatra vještom majstoricom, otkriće koje je dala u prigodi vrijednoj pažnje.
Iako se rasprava usredotočuje na umjetničku kreativnost, poznati prikazi osobnih odnosa u regionalnim produkcijama izazivaju snažne reakcije publike. Brojni gledatelji izrazili su divljenje gracioznoj figuri i sofisticiranoj formi Nede Arnerić, ne sluteći da je njezina bit još izuzetnija. Glumica je iskreno pričala o svojim iskustvima na snimanju scena u kojima je glumila djevicu, ističući nedostatak prethodnog iskustva i razumijevanja intime.
Ipak, istaknula je kako je njezina metodologija posve profesionalna, jer joj je glavni cilj bio autentično prikazati svoj lik publici. U filmu “Haloa – Praznik ku*vi” (1988.) Lordana Zafranovića, jugoslavenska glumica izvela je jednu od najslikovitijih scena ikada snimljenih u domaćoj kinematografiji, donijevši Nedi cijenjenu “Zlatnu arenu” za portret Majre u Puli. .
