Pjevač narodne muzike Haris Džinović je do rata koji je izbio na ovim prostorima živio u Sarajevu a nakon toga je preselio u Pariz. Poslije je svoj dom pronašao u Beogradu gdje i danas živi.
Razgovaramo o čovjeku koji se desetljećima veže uz kvalitetnu glazbu na Balkanu, Harisu Džinoviću. Njegovo ime nije potrebno posebno opisivati jer ga je publika diljem regije već prepoznala kao jednog od najprepoznatljivijih i najomiljenijih glazbenika tradicijske i zabavne glazbe. x No, osim bogate glazbene karijere, Džinović je često bio u središtu pozornosti i zbog privatnog života, točnije dugotrajnog braka. Uzrok raskida tog braka još je uvijek bio nepoznat javnosti, unatoč brojnim hipotezama koje se svakodnevno objavljuju na raznim stranicama.
- Jedinu istinu dijele samo oni. No, tema nacionalnog porijekla Harisa Džinovića izazvala je veliki interes. U razdoblju kada su etničke podjele još uvijek prilično prisutne u društvu, pokušaj odgovoriti na ovo pitanje bez stvaranja kontroverzi nije jednostavan. Kada su ga u intervjuu pitali smatra li se Bošnjakom ili Srbinom, mnogi su očekivali da će odgovoriti diplomatski, možda su i izbjegavali tu temu. No, Haris je ostao pri svojim principima: smiren, iskren i direktan.
Njegov odgovor je bio jasan: “Ja sam Haris Džinović. Nikad nisam kategorizirao ljude po državama, niti ću to ikada raditi. Bitno je kakva si osoba, a ne podaci koji ti pišu na ličnoj karti. Ovaj način razmišljanja uvelike je zagovarala šira javnost. Dok su neki pozdravljali njegovu nepristranost i zalagali se za jedinstvo, drugi su ga kritizirali zbog, po njihovoj ocjeni, izbjegavanja konačne izjave o identitetu. No, Džinović je dosljedno tvrdio da njegov posao nije raspravljati o nacionalnim ili političkim temama, već stvarati glazbu i ulijevati emocije ljudima bez obzira na njihovu pripadnost.
“Moj posao nije da razlikujem ljude, nego da slavim sve njih. Glazba je jezik koji nema granica, nema vjere, nema države, i on je to rekao. Na društvenim mrežama mnogi pratitelji podržali su njegova uvjerenja. Izjave podrške punile su objave, a izjava “budimo ljudi prije svega” postala je središnja tema priče. Ljudi su prepoznali iskrenost njegovih riječi, jer Džinović je godinama posvetio njegovanju mostova među ljudima i kroz glazbu. Naravno, bilo je i onih koji su smatrali da iza univerzalnih poruka stoji izbjegavanje odgovornosti i želja za zauzimanjem izravnog stava.
Međutim, Haris nikada nije tvrdio da je predstavnik bilo koje političke ili nacionalne filozofije. On sebe smatra isključivo umjetnikom, što mu omogućuje da izbjegne brige o podjeli. “Moj osobni identitet je ono što je važno, a moja glazbena nastojanja dijele se sa svima”, rekao je, odbijajući ideju da ga se svrstava u bilo koju kategoriju. Tome je posvećena njegova karijera. Njegove pjesme cijenjene su i pjevaju s jednakom strašću u SAD-u, Kanadi, Engleskoj, Francuskoj i zemljama njemačkog govornog područja.
Koncerti su mu uglavnom rasprodani, publika svake generacije zna tekstove napamet, a na atmosferu tijekom koncerata ne utječu ni dob ni spol. Ovaj jedinstveni i kolektivni fenomen koji manifestira kroz glazbu pokazuje da Džinović nije samo izvođač, on je i organizacija. Bez obzira na osobna uvjerenja pojedinaca, jedno je sigurno: Haris Džinović je svojim radom ostavio značajan trag. Poruka da su ljudi prije svega, da je umjetnost namijenjena okupljanju, a ne razdvajanju.
On o tome ne raspravlja puno, ali njegova postignuća, njegove riječi i djela jasno ukazuju na slobodu da budete ono što jeste, a da se ni s kim ne morate brinuti. Možda je to tajna njegovog dugog staža – u istini, autentičnosti i sposobnosti da ostanete predan sebi, unatoč vanjskim silama. U konačnici, njegov najvažniji odgovor ostao je nepromijenjen: “Ja sam Haris Džinović, a glazba je moja jedina strast.” Ova jednostavna izjava nosi težinu iskustva, znanja i želje da se prije svega bude ljudsko biće.