Bio je to običan dan u Viskonsinu, kada je otac krenuo u potragu za svojim nestalim psom. Dalja desavanja saznajte u nastavku…
Njegova mala kćerka sjedila je na suvozačkom sjedalu, veselo pomažući u potrazi, no kako su sati prolazili, dosada je počela polako preuzimati njenu pažnju. Otac je znao da djeca, pogotovo ona tako mala, lako dosade, pa je odlučio napraviti nešto da je oraspoloži.
Izvadio je komadić čokolade, misleći da će to barem na trenutak preusmjeriti njenu pažnju i nastaviti potragu za ljubimcem.
- Ali onda je nastala tišina. Previše tiha. I to nije bila samo tišina u automobilu, to je bila ona tišina koja uvijek prethodi nečemu neočekivanom. Otac se okrenuo prema svojoj kćerki, a ono što je vidio nije mogao vjerovati. Djevojčica nije pojela čokoladu, kako je on očekivao. Ne. Ona ju je pretvorila u umjetničko djelo, a njeno lice u platno.
Od čela do brade, bilo je prekriveno čokoladnom mješavinom, koja je izgledala kao da je malena umjetnica odlučila stvoriti najposebniju masku u povijesti. Iako je u početku bio šokiran, otac nije mogao da zadrži smijeh. Taj trenutak bio je neprocjenjiv, trenutak koji će pamtiti cijeli život. Umjesto da se naljuti, kako bi mnogi roditelji učinili, odlučio je nasmijati se i jednostavno uživati u spontanosti tog trenutka. Njegova reakcija bila je spontana, baš kao i njeno stvaralaštvo. Osmijeh, smijeh, ljubav – to je bio trenutak koji će nositi sa sobom zauvijek.
- Iako je u tom trenutku sve izgledalo kao haos, psiholozi kažu da su takvi trenuci zapravo dragocjeni. Kad djeca stvaraju nered, one istražuju. Istražuju teksture, boje, mirise, i najvažnije – reazioni odraslih. To nije haos, to je njihov način učenja o svijetu. I dok su mnogi roditelji skloni odmah donijeti kaznu, stručnjaci sugeriraju da je ponekad bolje prepoznati trenutak, uživati u njemu i vidjeti ga kao priliku za rast i povezivanje s djetetom.
Otac je u tom trenutku shvatio nešto vrlo važno. Maštovitost njegove kćerke, njeno nevino istraživanje svijeta, bila je nešto što bi uvijek trebalo slaviti. Nered nije problem, to je samo prilika za učenje, prilika da se djeca oslobode, da se igraju i da rastu. Nije se morao ljutiti zbog čokolade na njenom licu. On je znao da je u tom trenutku mnogo važnije to što je ona stvarala – jer to je bila njezina radost, njezina mašta koja nije imala granica.
- U današnjem svijetu, gdje smo svi pretrpani obavezama, gdje sve mora biti savršeno i pod kontrolom, lako zaboravimo da je najljepši trenutak u životu upravo onaj kada se opustimo, kada se smijemo zbog “neurednih” trenutaka. Iako pas tog dana nije bio pronađen, otac je shvatio da je pronašao nešto mnogo važnije – podsjetnik na to koliko su ti spontani trenuci dragocjeni.
I da, možda je čokolada bila svuda po automobilu, možda je cijela scena bila pomalo haotična, ali u tom trenutku, otac je shvatio da sreća ne dolazi iz savršenstva, već iz sposobnosti da prepoznamo ljepotu u neurednim, stvarnim, spontanima trenucima života.
- Zato, kad sljedeći put dijete napravi nered – sjetite se ovog trenutka. Sjetite se da su ti trenuci često oni najljepši, jer oni stvaraju uspomene koje traju cijeli život. Jer ponekad, sve što nam treba da se nasmijemo jest jedno tiho dijete i komad čokolade koji je završio na potpuno pogrešnom mjestu.
