Danas smo za Vas pripremili ne tako jednostavnu priču koja je za vrlo kratko vrijeme postala viralna. Naime, riječ je o tome kako su mladići maltretirali beskućnika, a u toku toga se desilo nešto šokantno.
Suleiman Al-Obeid (41) obično se naziva “palestinskim Peleom”, ubijen je tijekom izraelske invazije na Gazu dok je čekao pomoć u hrani. Informaciju o njegovoj smrti objavila je UEFA na svojim službenim stranicama, ali bez konkretnih detalja o uzroku, što je izazvalo veliki odjek u javnosti. Informacije koje su trenutno dostupne sugeriraju da je Al-Obeid bio u poziciji čekanja za pomoć s drugim Gazancem kada je ubijen u višestrukom raketnom napadu. Otputovao je u Palestinu sa suprugom i djecom, a za palestinsku reprezentaciju odigrao je 18 utakmica i upisao dva nastupa.
- Također, Mohamed Salah je odgovorio na nedostatak dodatnih informacija, opisao je saopćenje UEFA-e i rekao: “Možete li nam objasniti kako, gdje i zašto je preminuo?” Al-Obeid je dio kolektiva palestinskih sportaša koji su stradali u izraelskim napadima, osim toga, područje Gaze pati od teške humanitarne krize. Salah – humanist i obožavan od svojih obožavatelja, poznati je muslimanski učenjak koji se specijalizirao za humanitarna i izvannastavna nastojanja. Unatoč činjenici da je dokumentirao brojne slike božićnog drvca, neki mu muslimani to zamjeraju.
Drugi mu daju velike svote novca ne tražeći ništa zauzvrat, a njegove dobrotvorne akcije često su dokumentirane u medijima. Jedna se dogodila nakon pobjede Liverpoola nad Arsenalom, kada je Salah, vozeći svoj Bentley, stao na benzinskoj crpki i svjedočio grupi nasilnika kako napadaju beskućnika. Salah je odmah izašao iz automobila, pobjegao je od napadača i dao beskućniku 100 funti. Mo je bio izuzetan, sličan terenu. Pozdravio je te pojedince i objasnio im da će jednog dana morati živjeti životom beskućnika, David Craig. – Mislio sam da imam halucinacije, ali sam prepoznao da ne sanjam kada mi je Mo dao 100 funti. Kakva legenda. Zanimljivo je da je Craig odani obožavatelj povijesnog rekorda Liverpoola. – Opominjali su me, vrijeđali, rugali mi se i govorili “Ti kao da trebaš posao, ništa ne vrijediš”. Tada se pojavio član kluba za koji navijam 50 godina, moj ideal. Pomogao mi je.
Dodatni tekst:
Danas je čokolada uobičajena u svakodnevnom životu ljudi i smatra se jednom od najomiljenijih slastica na planetu. Međutim, tijek njezina razvoja nije bio baš ugodan. Priča o tome kako je čokolada nastala nalazi se prije nekoliko tisućljeća u središtu drevnih srednjoameričkih kultura, tijekom tog vremena imala je drugačiju svrhu od današnje.
Prvi koji su značajnije iskoristili zrna kakaovca bili su Maje, a nakon njih Asteci, koji su od zrna kakaovca napravili piće nazvano “xicocoa”, gorku raspršljivu tekućinu bez dodanog šećera koja se miješala s vodom, začinima i ljutom papričicom. Ovo piće nije bilo jednostavno uživanje, već slavlje u Bowlu. Smatralo se da povećava snagu, jača i ima božansku prirodu.
Monarsi poput Moctezume upijali bi ga svaki dan, vjerovali bi da održava njihovu snagu i fokus. Međutim, kakao nije bio koristan samo zbog svog okusa. Sjemenke kakaovca korištene su kao oblik plaćanja. Povijesni izvještaji pokazuju da je bilo potrebno 10 zrna graha za kupnju pileta, a 100 zrna graha za kupnju kvalitetne tkanine. U ovoj kulturi kakao nije bio samo hrana, već i oblik plaćanja, simbol ponosa i duhovna vrijednost. Kada su španjolski kolonisti u 16. stoljeću stigli u Novi svijet, nisu prepoznali ovo neobično piće.
Tim Hernána Cortésa prepoznao je značaj dokumenta pa su ga odlučili prezentirati Europskom sudu. Međutim, Španjolci nisu uživali u njegovom gorkom okusu. Počeli su ga mijenjati – uklonili su ljute komponente i dodali šećer i cimet, što je stvorilo blaži i ugodniji napitak koji je brzo postao naklonjen aristokraciji. Europa je prvi put osjetila okus čokolade oko 1500-ih, bila je dostupna samo u tekućem obliku. Bila je to privilegija i obično su je uživali najbogatiji pojedinci. Međutim, sve se promijenilo dolaskom industrijske revolucije. Tijekom 19. stoljeća čokolada je doživjela novu eru. Švicarska se posvetila poboljšanju svoje proizvodnje. Godine 1828. poboljšan je postupak ekstrakcije kakaovca, koji je omogućio proizvodnju veće količine.
