Kada je prije 4 godine stigla vijest o pogibiji Šabana Šaulića njegovi fanovi su se danima opraštali od njega na društvenim mrežma.Zvali su ga kraljem narodne muzike a njegovi hitovi se i danas slušaju i pjevaju na svakom slavlju i po klubovima i diskotekama.
Šaban Šulić, cijenjena osoba u području narodne glazbe, ima cijenjeno mjesto u srcima onih koji žive u bivšoj Jugoslaviji. Obožavanje koje mu je iskazano u njegovom rodnom mjestu Sačijanu nadilazi puku ozloglašenost, služeći kao dokaz duboke veze i privrženosti koju zajednica gaji prema ovom cijenjenom pojedincu.
- Kad god mu se ukaže prilika, Šulić se nastoji vratiti u rodni grad i selo, gdje je i dalje njegova sestra Sarajka. Njegova majka, Ilduza, također je živjela u istom gradu sve dok nije umrla, zaradivši cijenjen položaj u zajednici. Kada je Hasan Dudić, Šabanov rođak, ispratio novinare u nedavni posjet ulicama njihovog djetinjstva, susjedi su srdačno izrazili svoje divljenje i naklonost kultnoj ličnosti narodne glazbe.
Posebno su istaknuli Ilduzine iznimne kvalitete, istaknuvši njezin značajan utjecaj na zajednicu i duboku strast prema glazbi. Ilda je bila visoko cijenjena od strane njezinih susjeda, koji su o njoj govorili kao o ljubaznoj i dobroćudnoj osobi sa sklonošću za uključivost i veselje.
Pohvalili su je za godišnju tradiciju darivanja prvih trešanja lokalnoj djeci, kao i za nepokolebljivu strast prema glazbi. Sarajka, Šabanova sestra, izrazila je divljenje njihovoj majci, ističući njeno duboko poštovanje kako prema pojedincima tako i prema svečanim prilikama.
Otkrilo se da je njihova majka, iako je muslimanka, jako poštivala i pravoslavne praznike, te se bavila tradicijom ukrašavanja jaja i dijeljenja komšijama. Sarajka je zabilježila i sklonost njihove majke da se moli svetoj Petki, posebno kada je Šaban za to izrazio želju. Šabanova unuka nasljeđuje ne samo njeno ime, već i izuzetnu ljepotu koja se proteže kroz njenu lozu. Nazvana po svojoj baki Ildi, poznatoj po iznimnoj ljepoti u Šapcu, mlada kći nastavlja duboku obiteljsku povezanost i trajno nasljeđe koje je ostavio Šulić.
Šaban Šaulić, kojeg publika smatra kraljem srpskog folka i narodne glazbe, bio je vrlo popularan pjevač ovog žanra. Rođen 6. rujna 1951. u Šapcu, tragično je preminuo 17. veljače 2019. u njemačkom Bielefeldu u prometnoj nesreći. Šaban je značajan dio svojih ranih godina proveo u Bijeljini, odakle je njegova majka Ilduza Demirović koja mu je prenijela svoj muzički talenat.
- Dok su odrastali, Šaban i njegova starija sestra živjeli su skromnim životom jer roditelji nisu imali stabilna primanja. Otac mu je prodavao srećke, a majka igračke. Preuzevši brigu o domaćinstvu, Šabana je čuvala i njegova sestra. Osim glazbenog umijeća, Šaban je pokazao i veliki talent u sportu.
Trenirao je nogomet za Polet i Mačvu, a čak je dobio i poziv za bugarski Levski. Jedno lijepo sjećanje koje je podijelio bilo je s romskog vjenčanja u Parizu, gdje je pjevao i sudjelovao u prijateljskoj nogometnoj utakmici s 13-godišnjim dječakom kojeg je tamo upoznao. Nakon što su proveli sat vremena vani, njihova je odjeća bila pozelenjela od trave, što je navelo majku da da znak dječaku da dovede mladu, jer je on bio mladoženja. Uz treniranje boksa, gajio je težnje da postane ili nogometaš ili boksač.
Međutim, amidža Alija je vjerovao da bi kao glazbenik mogao steći veće bogatstvo. Jednom prilikom uputio mu je poziv za nastup u lokalnoj konobi u koju je često dolazio s prijateljima. Iz pijeteta prema cijenjenom mišljenju amidže Alije, dječak se nije usudio odbiti. S guštom je otpjevao pjesmu “Jablani se povijaju”, osvojivši posjetitelje puba.
Nastavio je pokazivati svoj vokalni talent u konobi, redovito u pratnji prijatelja na piću. Upravo na jednom od takvih nastupa, Veroljub Jovanović, cijenjeni prvi violinist orkestra Budimira-Buce Jovanovića, imao je zadovoljstvo čuti ga kako pjeva. Prepoznavši Šabanov izniman talent, Jovanović ga je upoznao s renomiranim harmonikašem i skladateljem koji mu je preuzeo ulogu mentora.
Godine 1969. Buca je napisao Šabanovu debitantsku pjesmu “Dajte mi utjeha” koja je ubrzo stekla ogromnu popularnost. Naime, Šaban je pjesmu izveo na ijekavskom narječju, kako je to bilo u modi u to doba. RTS je započeo PGP objavljivanjem početnog singla, popraćenog trima dodatnim pjesmama: “Čigo, pusti mi melanholično”, “Srce, molim te ne roni suze” i “U samoći kafane, osjećam se usamljeno”.
Kad je napunio 18 godina, preselio se u Beograd, što je bila mučna tranzicija za pojedinca iz malog grada poput njega. Iako je njegovo ime bilo poznato lokalnom stanovništvu, njegov izgled ostao je misterij. Zbog njegove introvertirane prirode rijetko je imao romantične veze.
