U nađoj regiji većinaljdi posljednjih decenija živi jako teško ali ima i primjera uspješnih ljudi koji su zahvaljujući svojim vizijama, trudu i radu postigli mnogo. Jedan od njih je i mladi čovjek o kojem danas pišemo a koji živi u Hrvatskoj.
U rodilištu u Ljubuškom, davne 1984. godine, Stjepan Čajić lio je suze. U tom su trenutku njegova dva brata s nestrpljenjem iščekivala dolazak majke i prinovu u obitelj u Grude. Međutim, nisu bili sigurni hoće li vijest o još jednom bratu biti dobrodošla ili ne.
Unatoč uvjeravanju roditelja da će njihova svakodnevna rutina ostati nepromijenjena, ostali su ravnodušni prema tome. Uz još četvero malih Čajića, iste su se misli kovitlale u glavama obitelji Čajić, koja je prije bila poznata kao skromni, obrazovani državni službenici – ekonomisti i pravnici – koji su se iz hercegovačkog krša preselili u Zagreb kako bi kako bi osigurali svoju veliku obitelj.
Od sedmero djece u obitelji Čajić samo je jedno djevojčica. Da nije bilo Stipe, Čajići bi jednostavno bili još jedna asimilirana obitelj iz Hercegovine u Zagrebu. Stjepan Čajić, nekoć vrsni matematičar i inženjer zaposlen u informatičkoj tvrtki, danas se transformirao u poduzetnika koji je stalno u javnosti.
S vlasničkim udjelom od 24,9 posto drži značajan dio dionica posrnule tekstilne tvrtke. On zajedno s još dva dioničara posjeduje više od 60 posto vlasničkog udjela. Iako je do sada postigao zapažene poslovne uspjehe, u središte pozornosti izbacila ga je kriza s kojom se suočila varaždinska tvrtka, posljednji preostali simbol nekada uspješne hrvatske industrije, posebice tekstilne.
Otkako je kupio dionice Varteksa i postao drugi najveći pojedinačni dioničar, iza Nenada Bakića, Čajić je plijenio medijsku pozornost. Unatoč njegovim postignućima i priznanjima u području tehnologije i inženjerstva, o čovjeku koji stoji iza svega, Stjepanu Čajiću, jako se malo zna. Samo oni koje zanimaju ove teme možda se sjećaju da je on, preko svoje multinacionalne tvrtke Stype, prije nekoliko godina počašćen cijenjenom zlatnom nagradom Emmy, najvećim priznanjem u televizijskoj industriji.
Ipak, detalji njegovog osobnog putovanja ostaju pod velom tajne. U Varaždinu ga danas nalazimo među radnom snagom koja ga vrijeđa zbog neisplaćenih plaća. Ovaj čovjek, navikao da se na pozornici dodjele nagrada Emmy zahvaljuje za sva priznanja koja su mu dodijeljena, posljednja se dva tjedna ispričava radnicima i uvjerava ih da će se pronaći rješenje.
Čini se da je u tome itekako uspio jer su plaće počele isplaćivati. Međutim, štrajk u tvornici će trajati sve dok svi zaposlenici ne dobiju zarade koje im pripadaju. Uprava je skovala plan da dokumentaciju o nepodmirenim plaćama odnese u Finu, au naplati od zaduženog Varteksa prioritet daju radnicima.
- Stjepan Čajić prije angažmana u Varteksu nije imao nikakve veze s tekstilnom industrijom, osim obiteljske tvornice šivaća u Hercegovini. Po ulasku u Varteks velikodušno je posudio pozamašnu svotu novca, inspiriran Nenadom Bakićem, bivšim većinskim dioničarom koji ga je naposljetku ostavio da sam nosi izazove.
Varteks, za razliku od drugih projekata koje sam iznjedrio, nije moja ideja. Ova tvrtka napreduje više od jednog stoljeća, a moja je uloga bila samo pružanje pomoći, dobro znajući da će krajnji teret ležati na mojim ramenima. Vidjelac je brzo otkrio da gazi po opasnom terenu. Prešavši iz svijeta visokog biznisa, gdje dinamika djeluje na poseban način, sada se našao uronjen u zamršenu tapiseriju hrvatske stvarnosti.
Do sada se suzdržavao od otkrivanja puno o sebi, što ukazuje na to da ne voli medijsku pozornost i pozornost. Neki pojedinci smatraju da sam ja antagonist odgovoran za propast Varteksa, iako sam od 2021. godine jedini financijski podupirao tvrtku. No, odlučan sam održati proizvodnju i transformirati Varteks u stabilno poduzeće, iako je suradnja svih vjerovnika imperativ za postizanje tog cilja, tvrdi on.
Stjepan Čajić djeluje nevjerojatno mladoliko, prkosi svojih 39 godina. To je navelo Varteksove zaposlenike, koje je u nekoliko navrata vodio u dugotrajne razgovore u tvornici, da povuku paralele između njega i vlastitih sinova.
U početku su ga nakon prvih susreta doživjeli kao “uglednog i privrženog mladića”. Iznenadna promjena u percepciji bila je neobična. Ostaje pitanje ima li on sposobnost spasiti Varteksovu proizvodnju, što je cilj za koji tvrdi da je odlučan. Samo će vrijeme pokazati.
