Književnica Isidora Bjelica je bila unikatna pojava i imala je voju osobnost kao rijetko ko u regiji. Na žalost prerano nas je napustila nakon višegodišnje borbe sa opakom bolesti a o svemu je govorila otvoreno.
Cijenjena spisateljica Isidora Bjelica napustila je ovaj život 2020. godine u 53. godini života, ostavivši u nasljeđe pozamašnu književnu ostavštinu uz zapažen osobni narativ. Njezin trajni utjecaj i dalje će se održati ne samo kroz njezine književne priloge, već i zbog nemilosrdne borbe s teškom bolešću i iskrenog reagiranja na izazove koje život postavlja. Ovo je bio sukob s podmuklim protivnikom. Od 2013. godine Isidora se bori protiv raka jajnika, izrazito opasnog oblika raka koji nažalost često ostaje nedijagnosticiran sve dok ne dođe u poodmakli stadij. Svake godine od ove bolesti u Srbiji oboli oko 1000 žena, a statistika preživljavanja je zaista zabrinjavajuća.
- Međutim, Isidora se nije povukla pred takvim izazovima. Umjesto toga, odlučila je iskreno razgovarati o svom stanju, ističući pozitivne elemente svoje otpornosti i odlučnosti. Godina 2016. označila je ključni trenutak u njezinoj javnoj borbi, jer je Isidora krenula na putovanje kroz 12 zemalja u potrazi za alternativnim terapijama, nepokolebljiva u svojoj misiji da pronađe lijek i ostane sa svojom obitelji. Djeca su joj bila najveća inspiracija. U intervjuu je izjavila: “Ne znam kako nastaje rak, ali osjećala sam da ne mogu odustati.”
Ova je izjava utjelovila njezinu odlučnost i upornost. Dodatno, naglašava važnost emocionalnih trauma i njihovih učinaka. Isidora je čvrsto vjerovala da na njezine zdravstvene probleme uvelike utječu emocionalni stres i osjećaj tuge. Iako se pridržavala zdravog načina života koji je uključivao izbjegavanje nezdrave hrane, alkohola i cigareta, primijetila je da dugotrajni stres i tjeskoba – ono što je nazvala “galoni tuge” – imaju značajan učinak na njezinu dobrobit.
Ta ju je spoznaja potaknula na introspekciju iz koje je crpila snagu za svoj duhovni razvoj i transformaciju. Suočena s nedaćama, Isidora je ustrajno nastojala svladati izazove, tražeći smisao i pouku u svakoj kušnji. Osim toga, naišla je na financijske poteškoće koje su joj poslužile kao dodatne prepreke. Isidora se suočila s dodatnim izazovom u vidu financijskog opterećenja vezanog uz terapije, posebice one tražene u inozemstvu.
Godine 2015. pokrenuta je humanitarna inicijativa za prikupljanje sredstava za njezino liječenje u Švicarskoj. Značajan doprinos ovoj akciji dao je pjevač Vlado Georgiev, koji je prednjačio u organizaciji nekoliko humanitarnih koncerata. Na jednom od tih događanja Vlado je nastupao čak šest sati, boreći se s vlastitim zdravstvenim problemima. U znak priznanja za njegovu nepokolebljivu predanost, Isidora je izrazila svoju zahvalnost, šaljivo označivši raka kao “najgoreg sponzora koji ne prestaje trošiti”.
Za Isidoru je pisanje nadilazilo područje puke razonode; funkcionirao je kao izlaz, oblik liječenja i metoda artikulacije. Svojim književnim djelima izrazila je najintimnije aspekte svojih izazova, motivirajući brojne pojedince i pružajući utjehu onima koji prolaze kroz teške situacije. Njezina proza zrači autentičnom emocijom, a riječi koje je ostavila u naslijeđe postale su svjetionik za one koji traže otpornost.
Isidora je, zajedno sa svojom obitelji i prijateljima, bila oslonac brojnim čitateljima i štovateljima. Njezina pripovijest o hrabrosti, nepokolebljivoj vjeri i otpornosti usred izazova duboko je utjecala na mnoge pojedince. Svojim književnim djelima i javnim angažmanom prenosila je ideju da iu najtužnijim razdobljima život pruža prilike za ljubav, osobni razvoj i smisao.
Isidora Bjelica prevazišla je poziciju jednostavne spisateljice; ona je personificirala duh ustrajnosti, nadahnjujući bezbrojne pojedince i pokazujući da se značaj može otkriti iu najtežim nevoljama. Njezino hrabro pripovijedanje i književna djela trajna su počast ideji da je čvrstoća ljudskog duha najmoćnije oruđe kada se suoči s nedaćama.
