Jelena Dokić je bila poznata teniserka naših korijena koja je prošla kroz pravi pakao u privatno životu. To se saznalo nakon što je izdala svoju autobiografsku knjigu i mnoge je šokiralo. Dok Jelena Dokić 12. travnja puni 41 godinu, prisjećamo se duboko zabrinjavajućeg otkrića koje je iznijela o zlostavljanju koje je proživjela od oca.Svaki put kad 41-godišnja Jelena Dokić stane pred kamere kako bi napravila intervjue s tenisačima, iznova se postavlja pitanje: Gdje je nestala? Ovo pitanje proizlazi iz Jelenine stalne borbe s debljanjem i depresijom, borbe koja ju je jednom nagnala na pokušaj samoubojstva.
Prevladavajuća primjedba koja se često javlja je: “Što je uzrokovalo da se toliko udebljala?” Dopustite mi da pojasnim – otkrio sam načine otpornosti i otpora… I iskreno, nevažno je što je dovelo do toga, jer nečija “veličina” nikada ne bi trebala imati značaj. Značaj leži u rješavanju problema zlostavljanja, internetskog zlostavljanja i degradacije s kojima se pretile osobe suočavaju.
Zli, opaki, prezira vrijedni i neuki pojedinci su oni koji se upuštaju u takvo ponašanje. Iako mogu i hoću dati prednost vlastitoj fizičkoj kondiciji i dobrobiti, malo je vjerojatno da ćete vi doživjeti ikakav značajan osobni napredak.
Brojevi na ljestvici mogu varirati, ali urođena priroda ovih zlonamjernih pojedinaca ostat će nepromijenjena. Ovakav porazan odgovor stiže od rođenog Osječanina koji se nakon odlaska s teniskog terena posvetio trenerskom i televizijskom poslu, preuzimajući ulogu voditelja zaduženog za praćenje sporta.
Pronašla je sport koji joj je omogućio da dosegne zvijezde. Godine 2002. stigla je do impresivnog četvrtog mjesta na WTA listi, stigla do četvrtfinala Roland Garrosa, a prije toga je dvije godine bila polufinalistica Wimbledona. Stručnjaci su joj predviđali obećavajuću budućnost, ne sluteći skriveni svijet koji je okruživao djevojku koja je pobjedom u Wimbledonu 1999. ispisala povijest “bijelog sporta”.
Središnja točka rasprave u srpskim medijima vrtjela se oko dinamike između Jelene i njezina oca Damira, uglavnom zbog njegovih postupaka. Damir je konstantno prelazio granice normalnog odnosa roditelj-dijete, često povisujući ton i namećući ograničenja Jeleninim interakcijama, uključujući i njenu vezu s Tinom Bikićem, Hrvatom za kojeg je trenutno u braku.
Nadalje, Damir je Jeleni zabranio kontakte s mlađim bratom.Odabir naslova “Neukrotiva” za njezinu autobiografiju snažan je dokaz njezine sposobnosti da ustraje u svim nedaćama.
- Nakon što su kružile vijesti o mom uživanju u Tininom društvu, otac mi se javio u roku od nekoliko sati. Nažalost, nisam mogao odgovoriti. Za njega su moji postupci bili daleko gori od povezivanja s teroristom; bilo bi mu draže da sam u društvu Hrvata.
Zatim je izgovorio ove riječi: “Ti si ništa više od kučke. Izdala si me. Ti si odvratna, odvratna kučka. Svrstavanje uz neprijatelja donijelo mi je veliku sramotu”, kako je Dokić ispričala u svojoj autobiografiji.
U svom je izvješću detaljno opisala ponavljajući obrazac slanja ocu značajne svote od oko 200.000 dolara svakih nekoliko tjedana, očajnički se nadajući da će to konačno okončati njegove muke i neprestano verbalno zlostavljanje. No, čak i uz te financijske geste, otac je ustrajao u tome da joj život učini nepodnošljivim.
Tek kada je donijela odluku da ga ostavi i prigrli svog odabranog partnera, utjehu i podršku pronašla je kod Tina, koji je odigrao ključnu ulogu u tome da joj pomogne da ponovno izgradi privid normalnosti. Burna veza s njezinim ocem na kraju je dosegla točku pucanja, što je rezultiralo potpunim i konačnim prekidom njihove veze.
Godine 2000., nakon poraza u Kanadi, Damir je pribjegao fizičkom kažnjavanju, koristeći se nogama i remenom, kao sredstvo discipliniranja Jelene zbog lošeg nastupa u utakmicama.
Jelena je ispričala: “Po donošenju zaključka izgubila sam svijest. Nemilosrdno me tukao dok mi život nije ugašen.
Nakon njezinog poraza od Lindsey Davenport u polufinalu Wimbledona 2000. godine, pripremio joj je kaznu.
Vrhunac moje karijere trebao je biti to polufinale, ali mi je otac, smatrajući da sam ga osramotila, zabranio da se nakon toga vratim u hotel. Ostao sam u svlačionici ostatak dana, čak i kad je pala noć, pokušavajući pronaći utjehu na klupi gdje sam na kraju podlegao snu. Skrivajući se, žarko sam se nadao da ću izbjeći otkrivanje.
- Međutim, moju prisutnost otkrilo je zatvorsko osoblje oko 23 sata, što ih je natjeralo da obaveste nadležna tijela i zahtijevalo moj odlazak iz garderobe. Ostavši bez ikakvih financijskih sredstava i sredstava plaćanja, našla sam se u teškoj situaciji – ispričala je Jelena.
Dugo je proživljavala duboke osjećaje tuge i očaja, da bi se na kraju preselila u Zagreb. Na obilježavanju suradnje s Bikićem otvoreno je izrazila zahvalnost na neizmjernom podršku koju joj je suprug pružao tijekom cijelog putovanja.
Dokić je izrazio duboku zahvalnost što ih je spasio iz mjesta očaja, naizgled neizbježne tame. U trenucima kada se činilo da je svaka nada izgubljena, kada je želja za odustajanjem obuzela njihove misli, pojedinac od srca izražava zahvalnost za pruženu nemilosrdnu podršku i zaštitu. Prisutnost ove osobe, koja stoji kao čuvar i skrbnik, donosi neizmjernu radost i utjehu, jer bi njihova odsutnost ostavila Dokića potpuno izgubljenim i nesigurnim kako se nositi sa životnim izazovima.
