Ljudi bi trebako da se dijele samo na dobre i loše međutim postoji niz podjela koje nas udaljavaju jedne od drugih i to bez ikakve potrebe. Danas govorimo o iskustvu jedne bosanke u glavnom gradu Srbije.
Aida, rodom iz Bosne i Hercegovine, doživjela je neizbrisiv period u Beogradu, gdje je komunicirala s brojnim velikodušnim i gostoljubivim pojedincima. Njezine priče služe ne samo kao anegdote, već i kao dragocjeni podsjetnici na važnost malih djela dobrote. Iz svojih susreta, Aida je razvila duboko divljenje prema pojedincima koje je upoznala, naglašavajući da suosjećanje i humanost nadilaze geografske granice i nacionalne identitete.
- Među prvim poteškoćama s kojima se Aida susrela tijekom boravka u Beogradu bila je potraga za parking mjestom. U potrazi za rješenjem ove dileme, prišla je policajcu kojeg je srela na ulici. Policajac ju je dočekao s osmijehom i preporučio joj da za parkiranje koristi obližnju zelenu površinu, uvjeravajući je da će se on pozabaviti svim problemima u vezi s parkiranjem. “Ne brinite, gospođo, ovdje sam da vam pomognem”, uvjeravao ju je, odmah umanjujući njezine strepnje. Ova gesta suosjećanja označila je početak niza usporedivih slučajeva.
U drugom slučaju, Aida je tražila da kupi kaznu za parkiranje. Nakon što je zamolio prolaznika za pomoć, umjesto da joj samo objasni postupak, muškarac je preuzeo na sebe rješavanje problema. Dokumentirao je registraciju njezina vozila i u njezino ime platio parking. Ti su se fenomeni neizbrisivo utisnuli u njezinu svijest, jer nisu samo obrađivali opipljive teme, nego su joj otkrivali i iskrenu toplinu Beograđana.
Jednog poslijepodneva, šetajući srcem Beograda, Aida je naišla na starijeg čovjeka koji je prodavao cvijeće. Očarana njegovom pričom, zastala je kupiti buket. Stariji gospodin ispričao je aspekte svoje prošlosti, prisjećajući se vremena kada je bio vozač autobusa. Napomenuo je da mu prodaja cvijeća služi kao dodatni izvor prihoda tijekom mirovine. Dirnuta njegovom iskrenošću, Aida je odlučila kupiti dodatni buket. Ovom prilikom neznancu u prolazu poklonila je buket, izmamivši osmijeh i starijem gospodinu i prolazniku.
U tom je trenutku pomislila: “Male geste imaju velik utjecaj. Tijekom posjeta Beogradu jedna od njezinih želja bila je uživati u izvornim okusima srpske kuhinje. Poslušavši savjete mještana, otkrila je neobičan obiteljski restoran. Vlasnica ju je dočekala s toplinom i iskrenim oduševljenjem. Nakon što je Aidu identificirao kao stranu gošću, vlasnik je preporučio nekoliko specijaliteta s jelovnika, među kojima su sarma, ajvar i ćevapi. Aida je cijenila i kulinarsku ponudu i atraktivnu, mirnu atmosferu lokala.
Na kraju objeda vlasnik joj je poklonio staklenku domaćeg ajvara kao uspomenu na njihov susret. „Ovo je za vas, da vam služi kao podsjetnik na naš restoran kad se vratite kući“, sa smiješkom je primijetio vlasnik. Aidini susreti u Beogradu primjer su sposobnosti svakodnevnog pojedinca da nečiju posjetu pretvori u nezaboravno iskustvo. Njezina priča služi kao demonstracija kako: Mala djela ljubaznosti, kao što je promišljena napojnica ili dar, mogu imati dubok utjecaj. Vrijednosti gostoprimstva i empatije imaju moć nadvladati sve razlike, bile one kulturološke, jezične ili nacionalne.
Konstruktivne interakcije igraju značajnu ulogu u poticanju veza među pojedincima, čak i usprkos propagandi koja često nastoji potaknuti podjele. Aidina iskustva – s policajcem, cvjećarom i ugostiteljem – poslužila su kao dirljiv podsjetnik na univerzalnost ljudske povezanosti i solidarnosti. Na kraju svog boravka u Beogradu, Aida je otišla ne samo s lijepim uspomenama na grad i njegove stanovnike, već i sa važnom lekcijom. Osnovno načelo prevladavanja predrasuda leži u održavanju otvorenog uma i srca prema drugima.
Njezina priča služi i kao inspiracija i dirljiv podsjetnik da djela dobrote u svakodnevnom životu mogu doprinijeti skladnijem svijetu. Priče poput ove potiču nas da cijenimo male radosti u životu – osmijeh stranca, pomoć promatrača, udobnost zajedničkog obroka – jer ti elementi uvelike doprinose bogatstvu našeg postojanja.
