U današnje vrijeme stalno smo bombardovani negativnim vijestima i informacijama a o lijepim stvarima i dobrim gestama se malo govori u javnosti. Donosimo vam objavu jedne Bosanke.
Aida, koja je porijeklom iz Bosne i Hercegovine, provela je izvanredno vrijeme u Beogradu, naišla je na brojne ljubazne i predusretljive pojedince. Njezine priče nisu samo anegdote, već služe i kao važni podsjetnici na mali značaj ljudskih postupaka. Kroz svoja iskustva, Aida je razvila duboko poštovanje prema ljudima koje je susretala, prepoznajući da su toplina i ljudskost važniji od granica ili nacionalnosti. Jedan od prvih problema s kojima se Aida susrela tijekom boravka u Beogradu bio je pronalaženje parking mjesta.
- U pokušaju da riješi problem, obratila se policajcu na kojeg je naišla na cesti. Policajac ju je dočekao sa smiješkom i predložio joj da parkira na obližnjoj zelenoj površini, uvjerio ju je da će sve probleme riješiti s paukom. “Ne brinite, moja gospo, ovdje sam da se brinem za vas”, rekao joj je, umanjujući je od bilo kakve trenutne brige. Taj čin dobrote bio je tek početak niza sličnih situacija. Drugi primjer, Aida je pokušala kupiti kaznu za parkiranje. Kad je žena zamolila prolaznika za pomoć, umjesto da muškarcu jednostavno kaže postupak, muškarac je preuzeo odgovornost na sebe.
Dokumentirao je registraciju i u njezino ime platio parkiranje njezina automobila. Ti su joj incidenti još uvijek bili urezani u sjećanje, jer nisu samo rješavali praktična pitanja, nego su također iskazivali istinsko gostoprimstvo Beograđana. Jednog dana, šetajući središnjim dijelom Beograda, Aida je slučajno prošla pored starijeg čovjeka koji je prodavao cvijeće. Zaintrigirana njegovom pričom, stala je kupiti poklonjeno cvijeće. Stariji muškarac iznio je intimne detalje iz svog života koji se prisjetio vremena dok je bio vozač autobusa. Kako je objasnio, prodaja cvijeća mu je dopunski prihod u mirovini. Nakon što je čula njegove riječi, Aida je odlučila kupiti još jedan aranžman.
Ovaj put je buket dala nasumičnom manikeru, što je izazvalo osmijeh i starca i manikerice. “Mala djela imaju značajan utjecaj”, pomislila je tada. Jedan od njezinih ciljeva tijekom boravka u Beogradu bio je okusiti izvorne okuse srpske hrane. Prema riječima mještana, smjestila je mali obiteljski restoran. Vlasnik ju je dočekao s toplinom koja je bila i primamljiva i intrigantna. Prepoznavši Aidu kao gošću, vlasnica je predložila najprepoznatljivije elemente jelovnika poput sarme, ajvara i ćevapa.
Aida je uživala i u hrani i u atmosferi, od kojih je potonja bila i utješna i poznata. Na kraju objeda domaćin je vlasniku u znak susreta darivao staklenku domaćeg ajvara. Ovo je za vas, za uspomenu na naš restoran kad se vratite doma, sa smiješkom će vlasnik. Aidina iskustva u Beogradu pokazuju kako obični ljudi mogu omogućiti nezaboravan boravak. Njezina priča je prikaz sljedećeg: Male radnje, poput davanja malog dara ili napojnice, imaju značajan utjecaj. Gostoprimstvo i empatija imaju potencijal prevladati sve razlike, kulturne, jezične ili nacionalne.
Pozitivni susreti imaju tendenciju premošćivanja jaza među ljudima, unatoč propagandi koja često pokušava usaditi neprijateljstvo. Aidin susret s policajcem, cvjećarom i vlasnikom restorana bio je primjer univerzalne prirode ljudskosti i važnosti solidarnosti. Na kraju svog boravka u Beogradu, Aida je sa sobom ponijela ne samo svoja sjećanja na grad i njegove ljude, već i jednu značajnu lekciju. Otvoren um i iskrena briga za druge ključni su za izbjegavanje predrasuda.
Njezina pripovijest izvor je inspiracije i upozorenja da svakodnevna dobrota može dovesti do boljeg svijeta. Priče poput ove usađuju nam da cijenimo male stvari koje se događaju u životu, uključujući osmijeh stranca, pomoć prolaznika i toplinu zajedničkog obroka. Zbog ovih stvari život je obogaćeniji.
