Braća Saša i Dejan Matić su na estradnoj sceni već godinama i imaju uspješne karijere. Njihove hitove znaju svi i jako su popularni a kada je u pitanju njihov privatni život trude se da ga drže daleko od očiju javnosti i medija.
Više od dvadeset godina Saša Matić je u bračnoj zajednici. Nakon jednog od njegovih nastupa, zajednički poznanik ga je upoznao sa suprugom Anđelijom, a zavjete su izmijenili 2003. godine. Tara i Aleksandra zovu se njihove dvije kćeri, a nakratko je njihova ljubavna priča doživjela manji poremećaj zbog glasina oko pjevačičine navodne nevjere.
Saša Matić, u želji da otkloni šuškanja o vezi sa suprugom Anđelijom, odlučio je pozabaviti se ovim problemom. Prema pisanju magazina “Svet”, on je neprestanim nagađanjima o njihovom braku došao do točke pucanja i utjehu je potražio u društvu prijatelja. Njegova je namjera bila razjasniti onima koji su mu bili najbliži i rasvijetliti temeljni problem.
Saša ne vjeruje što mediji i dalje piju o njegovom razvodu, pogotovo jer je s Anđom uvijek bio u dobrim odnosima. To ga je navelo da okupi svoje prijatelje i izrazi svoju frustraciju, uzvikujući: “Ovo je trajalo predugo! Mora se shvatiti da moja voljena Anđa i ja dijelimo ljubav bez premca. Ona je moja jedina i pomisao na razvod uopće ne dolazi u obzir.
Ljubazno vas molim da se zanemare sve glasine ili pisane izjave koje upućuju na suprotno. Unatoč tome što su ga prijatelji obavijestili da su svjesni neistina i savjetovali da se ne uzbuđuje previše, Sasha se osjeća nelagodno zbog pisanog aspekta zbog Anđelijinog bijesa. Zbog toga je odlučio svima razjasniti situaciju, navodi izvor lista.
Biografija:
Nastanjen u Drvaru uz obitelj, na svijet je došao u bolnici koja se nalazi u Bihaću zbog nepostojanja porodilišta u općini. Sa svojim bratom blizancem dijeli posebnu vezu. Saša i Dejan Matić, oboje slijepi od rođenja, rođeni su prerano i svoje prve dane proveli su u zagrebačkoj bolnici. Nažalost, boravak u inkubatoru rezultirao je gubitkom vida.
Ipak, to nije spriječilo njihov rast niti ih spriječilo da vode ispunjen život. Njihovi roditelji Zorica i Zoran pobrinuli su se da blizancima ništa ne nedostaje, unatoč izazovnim vremenima u kojima su se našli. Saša i Dejan uživali su u bezbrižnom i lijepom djetinjstvu. Roditelji su im odmalena usađivali snažan osjećaj neovisnosti, učeći ih obavljanju raznih svakodnevnih aktivnosti poput pospremanja kreveta i slaganja odjeće.
Ovo rano obrazovanje pridonijelo je razvoju blizanaca u samostalne osobe. Njihov bratski blizak odnos ostao je nepromijenjen, iako je Saša oslijepio. Saša sebe nikada nije doživljavao drugačijim, a zahvaljujući svom neizmjernom talentu i nepokolebljivoj predanosti, on i njegov brat uspjeli su iskovati uspješne glazbene karijere.
U dobi od tri godine, blizanci su pokazali svoje glazbeno umijeće. Imali su dvije drage pjesme, jednu od Olivera Dragojevića, a drugu “Druže tito mi ti se kunemo”. Potonja je bila popularna melodija u Drvaru, mjestu koje od milja zovu “Titov Drvar”. Kada su blizanke otpjevale ovu pjesmu, njihov izniman glazbeni talent privukao je pažnju mnogih. Njihovi su glasovi bili prekrasno usklađeni dok su izvodili.
Na kraju mu je Sashina baka poklonila harmoniku, rasplamsavši njegovu strast za sviranjem. Blizanci su uživali i u sviranju i u pjevanju. Od 1978. do 1985. godine boravili su u Drvaru da bi se s obitelji preselili u Beograd. Unatoč selidbi, Saša je zadržao duboku naklonost prema Drvaru iu njemu je rado provodio svaki godišnji odmor.
I usred ratnih previranja u Bosni i Hercegovini, 1995. godine, obitelj Matić je donijela nekonvencionalnu odluku o odlasku u Drvar, na veliko iznenađenje vojnika koji su bili na vojnim punktovima. Njihova nepokolebljiva ljubav prema Drvaru tjerala ih je iz Beograda u dragi rodni grad, bez obzira na okolnosti. U početku su mnogi pretpostavljali da su Matići izbjeglice koje su u Beograd nedavno stigle iz Drvara, jer su često pratili izbjeglice.
No, istina je da su se u Beogradu zapravo nastanili mnogo ranije, s jedinim ciljem da svojim blizancima omoguće glazbeno obrazovanje. Dok je njihov otac Zoran bio podrijetlom iz Beograda, razvio je toliko duboku ljubav prema Drvaru da ga je smatrao svojim pravim rodnim gradom. Kad je prvi put stigao u Beograd sa sedam godina, sve mu je bilo nepoznato.
- Odrastao na Karaburmi, navikao je poznavati sve u Drvaru, poznavati svaki kutak grada, slobodno posjećivati prijatelje, a sam se snalaziti u okolici. Blizanke su, s druge strane, bile zapanjene ograničenjima s kojima su se suočile u Beogradu – neslobodom, nepoznavanjem grada, njegovom ogromnošću i nemogućnošću da znaju sve kao u Drvaru.
No, kako je vrijeme prolazilo, postupno su se prilagođavali životu u užurbanoj metropoli i stvorili širok krug prijatelja, čineći sve mnogo upravljivijim. Naposljetku su uspješno završili studij klavira na nižoj i višoj glazbenoj školi u Zemunu u Beogradu. Saša tvrdi da je bio vrijedan student, oslanjajući se na svoje prirodne sposobnosti kako bi uspješno završio sve studije.
Tijekom školskih izleta bilo je nevjerojatno vidjeti kako se blizanci samostalno pripremaju i oblače, bez ičije pomoći. Unatoč preporuci profesora da upiše glazbenu akademiju, Sašu je privukla privlačnost zabavnog posla koji ga je opčinio više od klasične glazbe. Njegova krajnja težnja je da na kraju završi studij na akademiji.
