Vjerujemo da vam se itekako svidio naš današnji naslov. Naime, govorićemo o ispovijesti jedne starije nene iz Bosne i Hercegovine. Naimew, ona je živjela pune 4 godine zajedno sa popom.
Nana Ziba, nastanjena u Visokom kod Sarajeva, četiri godine živjela je u stanu pravoslavnog svećenika. Unatoč njezinoj privrženosti islamu, koji obuhvaća različite običaje i tradiciju koji se razlikuju od pravoslavnih uvjerenja, njezino iskustvo u tom kućanstvu bilo je obilježeno nedostatkom ograničenja. U videu Alena Avdića Ziba je primijetio: “Bio sam u Papinoj rezidenciji. Moje odijevanje, što uključuje maramu i odjeću koja asocira na moju vjeru, nitko nije zabranio.
Četiri godine sam proveo kod svećenika. Porijeklom iz Rogatice četiri godine je boravio u Austriji; međutim, bio mu je izazov priviknuti se na lokalni stil života i na kraju se odlučio vratiti u Bosnu i Hercegovinu. U Visokom, naselju u sastavu Dobrinje, kupila je kuću u kojoj svaki pojedinac održava svoj stambeni prostor. “Pripremi nam kavu dok se Nana bavi molitvom, a poslije možemo razgovarati.” Unatoč godinama koje su prošle otkako je provela u Austriji, ostala su joj topla sjećanja na svećenikov dom i velikodušnost koju je iskazivao prema njoj. “Otac mi je savjetovao: “Majko, drži se svoje tradicije, a ja ću se držati svoje”.
Dok sam bio u molitvi, svećenik je komentirao: ‘Mudra majko, ti ćeš slijediti svoju vjeru, a ja ću svoju.’ Visoko je cijenio moja uvjerenja, a ja sam se svjesno trudio ne zadirati u njegove običaje, što nije rezultiralo osjećajem prijetnje ili diskriminacije s njegove strane. Pojasnila je da svećenik veliku važnost pridaje njihovoj vjeri. Ziba je zabilježila: „Nakon što svećenik završi liturgiju, obrati se mom mužu govoreći: ‘Djede, molim te, pripremi nam kavu dok Nana bude zaokupljena molitvom, a onda možemo sjesti i razgovarati.
„DODATNI TEKST
- Dijana Đoković, majka Novaka Đokovića, najistaknutijeg tenisača u povijesti, ima zadivljujuću životnu priču. Rođena kao Dijana Žagar 1964. godine, kasnije se preobratila i danas nosi crkveno ime Milica. U iskrenom razgovoru o svom odgoju i nasljeđu, Dijana je otkrila da joj, iako je odgajana u katoličkoj vjeri, nije usađena vjera u Boga. Napomenula je da su se njezini roditelji, koji su oblikovani u komunističkom i partijskom okruženju, izjašnjavali kao Jugoslaveni unatoč katoličkim korijenima.
Od malih nogu nije joj bila usađena vjera u Boga, niti je njezina obitelj slavila Uskrs ili Božić. Istina, ni ona nije imala dijete na koje bi mogla prenijeti bilo kakvu tradiciju. U Srđanovoj obitelji krštenje je prestalo zbog zabrana. Srđanovo krštenje dogodilo se po želji njegove majke Stanke, koja je u kasnoj životnoj dobi, boreći se s teškom bolešću – rakom kostiju – izrazila želju da joj se djeca krste. Ona razmišlja o svojim pogledima na krštenje u svjetlu katoličke vjere svojih roditelja. Iako nije krštena u Katoličkoj crkvi, priznaje svoje podrijetlo jer je cijeli život provela u Srbiji.
Nakon rođenja drugog sina, odlučila je da se krsti u pravoslavnoj crkvi, a potom je dobila ime Milica, jer joj je prvobitno ime bilo rimokatoličko. Kako su vanjski pritisci rasli, sve sam se više distancirao od te odluke dok mi naposljetku nisu dopustili da odstupim. Nakon Markova rođenja u meni se dogodila preobrazba koja me navela da ustvrdim: “Da, želim biti krštena i želim krstiti svoju djecu.” Stoga smo odlučili da svi budemo kršteni u svibnju 1992. u povijesnoj crkvi u Žiči. Koje je njezino obiteljsko porijeklo? Zdenko Žagar, Novakov otac, živi u beogradskom naselju Čukarica. Gubitak supruge doživio je 2017. Iako Srbiju trenutno smatra svojim domom, nasljeđe vuče iz Hrvatske.
U mladosti se sa suprugom preselio u Beograd, odakle je rođena Novakova majka Dijana. “Hrvatske sam nacionalnosti, rođen sam u Vinkovcima. Tu je rođena i moja bivša supruga, Novakova baka. Tu su nam se prvi put putevi ukrstili jer smo tada oboje bili časnici. Nakon mog preseljenja u Beograd, ona se još školovala, na kraju, kad mi se pridružila, ušli smo u brak. Zdenko je za Nova.rs podijelio okolnosti oko rođenja Dijane, a potom i Sandre.
Napomenuo je: “Očekuje se da će oni više gravitirati izjašnjavanju kao Srbi, i ja nemam ništa protiv toga.” Nadalje je naveo da čak i kada bi se izjasnio kao Hrvat, njegove životne okolnosti ostale bi nepromijenjene, jer bi i dalje nailazio na isto odbacivanje. Nekoliko mjeseci prije rodbina s prebivalištem u Vinkovcima javila se s upitom o mjestu Dijanina rođenja. Zdenko je istaknuo da je ova tema doista značajna tema razgovora u Hrvatskoj, dodajući da s kćeri nije u kontaktu duže vrijeme zbog razdvojenosti od njezine majke.
