Više puta smo pisali o tome kako nakon smrti roditelja stupa proces podjele imovine koja dovede do brojnih komplikacija i nesuglasica među njihovom djecom, a posebno ako je riječ o različitim polovima djece.
Nažalost, iako zakonima o nasljeđivanju nedostaju rodne razlike, društvena pravila i pritisak obitelji obično dovode do raspodjele imovine muškarcima, dok je ženama obično zabranjeno sudjelovanje u raspodjeli imovine ili primanje simboličnih darova. Ovaj scenarij pokazuje vrijednost priznavanja da se pravda u nasljeđivanju ne postiže dosljedno u svim situacijama. Primjer iz života jedne žene, Jadranke, pokazuje tu nepravdu. Unatoč tome što je rođena u istoj obitelji i ima jednako pravo na nasljedstvo, Jadranka je od majke dobila samo dvije posude za kuhanje, dok je njezin brat dobio gotovo sve – od kuće, polja, pa čak i lonca.
- Njezin izvještaj prenosi bol povezanu s ovim oblikom nejednakosti, kao i negativan utjecaj novca ili imovine na obiteljske odnose. Percepcija nepravde i izdaje potječe i od njezina brata i od njezinih roditelja, te su osobe prepoznale da je, prema njihovom mišljenju, stvarna raspodjela bogatstva podijeljena između njezina brata i njezinih roditelja jer je ona imala supružnika, kao rezultat toga, bila je udana. Ovakav stav je uobičajen u nekim dijelovima zemlje i pokazuje kako se žene još uvijek smatraju naknadnom mišlju kada je u pitanju imovina.
Tijekom razgovora s bratom ili sestrom, Jadranka je pokušala pojasniti da traži nešto od sebe, jer živi sama i želi sigurnost. Nažalost, odgovor koji je dobila bio je krajnje hladan i konačan: ako slijedite gore navedene korake, više nećete imati brata ili sestru. Ova rečenica pokazuje tipičan stres koji žene osjećaju u ovoj situaciji, a to je da ako žele zadržati svoje obiteljske veze, moraju priznati svoja prava. Nasuprot tome, njezin brat je posjedovao višestruke resurse: vile, kuće, zemlju i imovinu. No, Jadranka je dobila samo simbolične nagrade koje za nju nisu bile važne.
Rasprava na društvenim mrežama također je pokazala složenost teme i još uvijek značajnu ulogu muškaraca u procesu nasljeđivanja. Danas je zakon univerzalan i ne pravi razliku između muškaraca i žena, ali mnogi zagovornici i dalje promiču tradicionalne obrasce, priznajući da je žena već dobila imovinu svog supruga ili da je nasljedstvo samo formalnost. Drugi su se usprotivili roditeljima, tvrdeći da su svojoj djeci usadili ideju da su oni jedini važni nasljednici, te da se nisu zakonski dogovorili oko raspodjele imovine, što bi dovelo do sukoba među djecom. Dodatno, tvrdi se da roditelji obično ne reguliraju proces nasljeđivanja dok su živi, to se radi kako bi se izbjeglo stvaranje sukoba između djece, ali nakon smrti, djeca sama preuzimaju proces.
U nekim seoskim područjima uvriježeno je mišljenje da kći ne bi trebala posjedovati imanje jer bi se trebala udati i primati darove od muževljeve obitelji. Ta je praksa vidljiva u još uvijek značajnim patrijarhalnim konceptima društvenog uređenja, kojima je nedostajalo bilo kakve ženstvenosti, te su koncepti obesmišljavali žensko pravo na vlasništvo i sigurnost. Druga bitna komponenta ovog slučaja je nepoznavanje prava ili pravnog znanja. Dodatno, izdana je poruka upozorenja da žene koje se odreknu nasljedstva mogu izgubiti pravo na socijalnu pomoć, zakon vjeruje da ako žene imaju nasljedstvo, ne bi bile u opasnosti ako ga odluče uskratiti.
Ova pravna zamka dodatno komplicira položaj žena, jer su njihove odluke često pod utjecajem obitelji i društva, a posljedice su dugotrajne. Odvjetnik Miloš Radulac detaljno je govorio o ovoj pojavi i pojasnio uzroke zbog kojih se ona još događa. Priznao je da je to nasljeđe nekih davnih vremena, kada se vjerovalo da muškarac treba nastaviti lozu, a žene su bile zaštićene brakom. Ove su pretpostavke i danas uobičajene u manjim sredinama, gdje još uvijek postoji pritisak članova obitelji i društva općenito u korist kćeri da odustanu od nasljedstva i daju ga svojoj braći.
No, sve veće priznavanje rodne ravnopravnosti i ženskog oslobođenja uvjetuje da su ovi slučajevi sve učestaliji u većim gradovima, a može se reći da su ih gotovo u potpunosti uklonili. Pravila o nasljeđivanju u Zakonu o nasljeđivanju vrlo su jednostavna: nasljednici se mogu međusobno dogovoriti o raspodjeli nasljedstva, a jedan se može odreći svog nasljedstva u korist drugoga. No, to je nepovratna izjava koja nasljedniku daje isti iznos novca bez obzira na njegovu odluku.
Ovaj pravni sustav pokušava zaštititi prava svih nasljednika bez obzira na spol, ali je u praksi problematičan i društveni pritisak često rezultira nedjelima. Sve u svemu, Jadrankina pripovijest i brojni citati o nasljedstvu pokazuju da je tema nasljedstva još uvijek prilično komplicirana, te da osim zakonskih pravila, na raspodjelu imovine značajan utjecaj imaju društvene norme i obiteljske tradicije.
Sve dok promjena svijesti i oslobađanje patrijarhalnog stiska nad nasljeđem ne dovede do smanjenja vrijednosti žena unutar njihovih obitelji i uskraćivanja njihovih prava, mnoge žene i dalje neće moći sudjelovati u svojim obiteljima i nastavit će se osjećati manje značajnim članicama svojih zajednica. Važno je javno raspravljati o ovim stvarima i promicati jednakost kako bi pravda postala stvarnost u svakom kućanstvu.
