Dragan Kojić Keba je jedan od najpoznatijih folkera na estradnoj sceni koji je u karijeri otpjevao niz hitova koji su i danas popularni i rado se slušaju. Kada je u pitanju njegov privatni život poznato je da je decenijama u braku sa Oljom i da imaju sina i kćerku.
Prošlo je petnaest godina otkako je Nataša Kojić otišla u Ameriku, a od njenog odlaska nije viđena na ovim prostorima. Za vrijeme boravka u Srbiji, kćerka Dragana Kojića Keba uspjela je producirati tri albuma. Prije odlaska, u raznim je intervjuima otkrila da je dobila stipendiju za Berkeley, gdje planira nastaviti svoje akademske napore.
- Obitelj Kojić uzdržala se od opširnijih objašnjenja u vezi dužeg izbivanja Nataše Kojić iz Beograda. Ipak, neosporno je da se njihova komunikacija s Natašom prvenstveno odvija putem platformi društvenih mreža, a ne u susretima licem u lice. Nataša se u rodnom gradu zajedno s mlađim bratom Igorom oprostila od roditelja Dragana i Olje.
Iako je poznato da ima polusestru Inu Jevremović, nije tajna da ju je otac začeo u izvanbračnoj zajednici s kantautoricom Ljiljanom Jevremović. Folk pjevač je od samog početka uporno negirao bilo kakvu odgovornost za očinstvo, a šuška se da s najmlađom kćeri nikada nije imao službeni susret.
Čak i uz sudsku presudu kojom je Ina potvrđena kao njegovo dijete i obvezu plaćanja alimentacije, Kebin položaj ostao je nepromijenjen. U potpunosti podržavajući očevu odluku, Nataša Kojić je jednom prilikom za Story iznijela svoje mišljenje. Moram pojasniti da dotična djevojka nije moja sestra, te je važno napomenuti da nikakvi događaji ili pojave oko nje nemaju nikakve veze sa mnom, kako u prošlosti tako i u budućnosti.
U to vrijeme Ina Jevremović je stasala, započela fakultetsko obrazovanje, krenula u kreiranje vlastitog životnog puta i, što je intrigantno, svim srcem pristala uz Natašin stav. Izgubila je svaki interes i za saznanja o obitelji Kojić.
Inina majka Ljiljana Jevremović jednom je prigodom ponosno ispričala kako se njezina kći, hrabra i izdržljiva mlada žena, nije dala definirati očevim imenom ili narušenim ugledom. Odlučila je ne oslanjati se na očevo bogatstvo i umjesto toga se izravno suočila s brojnim nepravdama, odbacivši ih u stranu dok je koračala naprijed.
Započevši svoju karijeru amaterskog pjevača u Loznici, imao je sreću da je pretvori u uspješno profesionalno glazbeno putovanje. Vrhunac njegovih postignuća došao je 2020. godine kada mu je dodijeljena prestižna nagrada za životno djelo, kao priznanje za njegov značajan doprinos kulturnom razvoju Srbije.
- Slijedeći očeve stope, njegova kći Nataša Kojić posvetila se glazbi i završila studij na cijenjenoj Muzičkoj akademiji u Srbiji. Nakon što je objavila nekoliko uspješnih albuma, donijela je hrabru odluku da se preseli u Los Angeles, SAD, u potrazi za svojim “američkim snom” i unaprjeđenjem svoje karijere. U međuvremenu, njegov sin Igor proslavio se u nogometnim vodama, au javnosti je najpoznatiji kao bivši suprug slavne pjevačice Severine.
Djetinjstvo i obrazovanje proveo je u selu Klupci kod Loznice u Srbiji. Neodvojivu ulogu u njegovom odrastanju imali su otac Petko i majka Dobrija. Osim toga, ima stariju sestru Gordanu i mlađu sestru Ljiljanu. U djetinjstvu je od djeda Branka dobio nadimak Keba. Zaintrigiran njegovim značenjem, otkrio je da se u Vojvodini odnosi na oštru i šiljatu sablju. Razmišljajući o svom djetinjstvu, on se živo prisjeća svog prvog iskustva sa šišanjem u lokalnoj brijačnici, neizbrisivog sjećanja urezanog u njegov um.
Začudo, osnovnu školu je krenuo godinu dana prije roka. Tijekom tog vremena otkrio je svoju strast prema nogometu i otkrio svoju glazbenu sposobnost. Pod vodstvom svoje učiteljice Živoradke, Keba je bez napora pokazao sposobnost raspoznavanja glazbenih nota i pokazao svoj prekrasan pjevački glas. Keba je u svojim mladim godinama bio poznat po svom ozbiljnom držanju, rijetko kad bi se nasmijao.
Međutim, on nas uvjerava da je ta faza bila kratkog vijeka, budući da je sazrijevanjem procvjetao u veselog i optimističnog pojedinca. Snažan akademski uspjeh kroz osnovnu i srednju školu, Keba je debitirao s četrnaest godina, predstavljajući svoje selo Klupci na natjecanju “Tražimo najsretnije selo”, na kojem je četiri godine zaredom trijumfirao. Nakon ovih zapaženih nastupa Kebin se ugled počeo širiti Loznicom.
Prijelomni trenutak za njega bio je članstvo u KUD-u “Vuk Karadžić”. U okviru društva iskazao je svoj vokalni talent kao solist, kako u skupini pjevača tako iu zboru. Osim toga, okušao se i u glumi. Keba visoko cijeni ovo iskustvo, prepoznajući njegovu golemu vrijednost u oblikovanju njegova umjetničkog puta. Tijekom tog vremena imao je i prve susrete s pubovskom scenom, gdje je, budući da je bio prilično mlad, pribjegao je krađi od svojih roditelja.
Istražujući razne glazbene instrumente, prvo je uzeo u ruke harmoniku i bubnjeve prije nego što je konačno pronašao svoju strast prema gitari. Ubrzo se zatekao u kafani “Lenjinovac”, gdje je svirao i pjevao s prijateljima. Međutim, vijesti o njegovim eskapadama doprle su do očevih ušiju, što ga je natjeralo da ga posjeti i procijeni situaciju.
Ugledavši oca u kafani, Keba je smogao hrabrosti da pokaže svoj talenat svirajući i pjevajući omiljenu pjesmu svog oca. Impresioniran sinovim sposobnostima, njegov otac mu je od srca čestitao. Od tog trenutka Keba više nije imao potrebu ušuljati se u birtiju. S očevim blagoslovom dobio je dopuštenje da se nastavi baviti glazbom.
