Svi znamo da je najbolje i najzdravije uzgajati svoju hranu, ali šta činiti kada se pojave prirodne štetočine? Krompir je naročito podložan napadima zlatica, a u ovom članku ćemo se pozabaviti pronalaskom rješenja tog problema.
Bez sumnje, krumpir je najpopularnija namirnica na ovim prostorima. Ne samo da su prepuni esencijalnih hranjivih tvari, već služe i kao osnovno jelo za nebrojene pojedince. Njihova svestranost ne poznaje granice jer se mogu uklopiti u krepka variva, pretvoriti u hrskavi pomfrit i pripremiti u raznim drugim ukusnim oblicima. Međutim, vrhunsko iskustvo krumpira leži u uzgoju vlastitog krumpira, jamčeći neusporedivu kvalitetu i okus.
Godišnja pojava ovog događaja predstavlja značajnu opasnost, koja može desetkovati cijele plantaže. Unutar ovog posebnog okruženja, krumpirova zlatica ima potencijal proći kroz više reproduktivnih ciklusa, u rasponu od jednog do tri. Tipično, krumpirova zlatica završi dva reproduktivna ciklusa godišnje, obično na nadmorskim visinama ispod 600 m. Međutim, u idealnim uvjetima može se pojaviti i treća generacija.
- Ženka krumpirove zlatice pokazuje izuzetnu plodnost, sposobna je položiti do 2000 jaja. Kako javlja Agroklub, ova jajašca su odložena u grozdovima na donjoj strani lišća i imaju narančastu nijansu. Krumpirova zlatica ima ograničen broj prirodnih predatora, uključujući ježeve, krtice i fazane, koji je smatraju izvorom hrane.
Predatorske stjenice imaju sklonost konzumiranju jaja žutog repa, ali gljivica Bauveria bassiana pokazala se kao moćno oružje protiv ove štetočine. Za suzbijanje krumpirove plamenjače učinkoviti su se pokazali pripravci natopljeni sporama gljivica. Postoje različite metode za suzbijanje krumpirove plamenjače, ali ključno je s iskorjenjivanjem štetnika započeti tijekom proljetne sezone.
Preporučljivo je pridržavati se prakse rotacije usjeva, suzdržavajući se od uzgoja krumpira na istom mjestu u razdoblju od 4-5 godina. Miris koji ispuštaju raspadajuće lukovice crvenog luka posebno je odvratan slatkom krumpiru. Za odvraćanje zlatnih ribica, preporuča se staviti malu lukovicu u blizinu biljke batata, uzrokujući da uvene i ispusti svoju mirisnu aromu.
Žutoglave zlatice mogu se učinkovito odvratiti jakim mirisima koje ispuštaju određene biljne vrste poput hrena, kamilice i graha. Ovim kornjašima je miris borova, osobito četinjača, vrlo neugodan. Kako biste ih držali podalje, možete raspršiti nasjeckanu borovu koru po biljkama ili napraviti otopinu pomoću borovih iglica.
Još jedan uspješan pristup je korištenje malča od koprive na biljkama krumpira, jer sjajne dlake biljke služe kao zaštitna barijera, sprječavajući zlatne mušice da se zabuše u tlo tijekom vrućeg vremena. Kontrola insekata također se može poboljšati otopinom dobivenom od zlatne ribice.
Za proizvodnju ovog lijeka bitno je sakupiti potpuno odrasle insekte i staviti ih u posudu od 1 litre. Nakon toga uronite zlatna jaja u posudu od 20 litara vode i zatvorite je. Insekti će nestati, prvo će plutati prije nego što će se spustiti u dubinu. Za ovaj postupak obično je potrebno otprilike tjedan dana.
Nakon završetka, otopina je spremna za korištenje; ali ga je zbog velike koncentracije obavezno razrijediti vodom, javlja Radio Sarajevo. Ako se pripravak ne razrijedi, može doći do prženja lišća krumpira. Da bi se to spriječilo, potrebno je pripravak razrijediti na određeni način.
Za postizanje željene koncentracije važno je slijediti određeni postupak razrjeđivanja. Prvo razrjeđivanje treba napraviti u omjeru 1:1, zatim slijedi drugo razrjeđivanje u omjeru 1:2 i na kraju treće razrjeđivanje u omjeru 1:3. Ključno je pomno pratiti reakciju biljke krumpira na pripravak jer različite sorte krumpira mogu imati različite reakcije. To omogućuje potrebne prilagodbe kako bi se postigla točna koncentracija.
Krumpir je izvanredno povrće poznato po svojoj svestranosti u raznim metodama kuhanja kao što su kuhanje, pečenje ili prženje. Ova skromna hrana zauzima značajno mjesto u ljudskoj povijesti, posebno kao izvor hrane u vrijeme gladi uzrokovane ratom i kao uspješan usjev u oštrim klimatskim uvjetima. Izvorno su ga uzgajali stari peruanski Indijanci prije više od 4000 godina, lakoća uzgoja i pristupačnost krumpira s pravom su ga pozicionirali kao ekološki prihvatljivu opciju prehrane.
U naše krajeve unesena u 18. stoljeću, ova je biljka dokazala svoju otpornost iu najnegostoljubivijim klimatskim uvjetima. Nadmašujući banane u sadržaju kalija, drugo povrće u upotrebljivom željezu i uobičajene namirnice poput kruha, tjestenine i riže u broju kalorija, ovo zeljasto čudo je doista izvanredno.
Važno je napomenuti da je, osim gomolja, svaki dio krumpira otrovan. Nekuhani gomolj sastoji se od približno 75% vode, 18,2% škroba, 2% proteina, 1,5% šećera, 1% celuloze, 0,1% masti i 0,2% kiseline. Za optimalan rast preporučljivo je ovu biljku uzgajati na rahlim, visoko propusnim tlima, osobito pjeskovito humusnim i pjeskovito ilovastim tlima.
Za postizanje optimalnog sastava tla važno je osigurati mrvičastu teksturu i održavati pH vrijednost u rasponu od 5,4 do 6,5. Kako bi se tlo pravilno pripremilo, preporuča se tijekom kasnog ljeta ili rane jeseni orati prednji travnjak na dubinu od 15 do 20 cm. Dodavanje dušika, fosfora i kalija treba prilagoditi na temelju željenog prinosa i kvalitete.
Tijekom procesa rasta, biljka krumpira zahtijeva specifična gnojiva i mineralne elemente, od kojih svaki ima svoje jedinstvene zahtjeve. Naime, krumpir ima posebno visoku potražnju za kalijem, što ga čini značajnim potrošačima ovog esencijalnog elementa. Vrijedno je napomenuti da se na svaka četiri kilograma ubranog krumpira tlo iscrpi za 20 g dušika, 45 g kalija, 10 g fosfora, kao i tragove bakra, bora i mangana.
Kako bi se postigli najpovoljniji rezultati, preporučljivo je započeti sa sadnjom u razdoblju od sredine ožujka do kraja travnja, kada je idealna temperatura od 6 do 8°C. Međutim, za rast gomolja potrebna je nešto toplija klima, s temperaturama oko 17 do 20°C. Proces sadnje uključuje pažljivo postavljanje proklijalih, neoštećenih gomolja u predviđene redove ili utore.
Kako bi se osigurao optimalan razvoj i obilna žetva, važno je podijeliti gomolje u dijelove koji se sastoje od 2-3 prstena. Te dijelove zatim treba postaviti u redove, s razmakom od otprilike 20 cm između svake biljke. Nadalje, razmak između redova trebao bi biti otprilike 30 cm. Adekvatna opskrba vodom igra ključnu ulogu u poticanju uspješnog uzgoja i davanju obilnih usjeva, budući da nedovoljno navodnjavanje može dovesti do smanjene produktivnosti.
