Stiže nam ljeto i iako je tek početak juna mjeseca temperature vazduha prelaze preko 30 stepeni Celzijusa i svi se oblačimo u što laganiju odjeću a na nogama nosimo papuče ili sandale.
Dobro njegovana stopala ne zahtijevaju nužno skupu pedikuru. Često se odgovor može pronaći u vašoj kuhinji: jabučni ocat. Ovaj prirodni sastojak obiluje octenom kiselinom, poznatom po svojim snažnim antimikrobnim svojstvima, što objašnjava njegovu dugogodišnju upotrebu u tradicionalnoj medicini. Za razliku od ispucalih i suhih peta. Uronite komadić vate u jabučni ocat i namažite zahvaćeno područje kože. Pričvrstite ga na mjesto zavojem ili čarapom i ostavite da odstoji preko noći.
- Ovaj tretman treba ponoviti više puta svaki tjedan; s vremenom će koža postati podatnija, što će olakšati uklanjanje mrtvih stanica. U suprotnosti s kurje oči. Za pripremu tretmana zdrobite 3 do 5 tableta aspirina i u smjesu dodajte nekoliko kapi jabučnog octa. Nanesite ovu kombinaciju izravno na kurje oči, a zatim je pokrijte zavojem ili tkaninom i ostavite da ostane na mjestu 10 do 15 minuta. Nakon toga, upotrijebite kamen za stopala kako biste nježno uklonili mrtvu kožu. U suprotnosti s gljivicama stopala. U lavoru pomiješajte toplu vodu i jabučni ocat u jednakim dijelovima.
Ostavite stopala da se namaču 30 minuta. Nakon namakanja, pobrinite se da su vaša stopala temeljito osušena. Ovaj tretman treba ponavljati svaki dan, ali ne smije prelaziti tri primjene unutar jednog dana. Jednostavan, prirodan i vrlo učinkovit, jabučni ocat može poslužiti kao vrijedan saveznik u potrazi za zdravim i lijepim stopalima.
Bonus tekst:
Smokve, plod stabla smokve, smatrale su se simbolom plodnosti i obilja još od vremena starih civilizacija. Njihov duboki okus, nutritivne prednosti i kulturni značaj čine ih ne samo bitnim dijelom prehrane, već i središnjom točkom brojnih legendi i mitova. Ovaj će esej ispitati povijesnu pozadinu, prehrambene prednosti i kulturološki značaj smokava, naglašavajući njihovu važnost u ljudskom postojanju kroz različite epohe. Podrijetlo i povijest smokava sežu u Aziju, posebno na Bliski istok i jugozapadnu Aziju.
Ovo voće je poznato od nastanka ranih civilizacija, a njegova prisutnost zabilježena je u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu. Rimljani su smokve smatrali afrodizijakom, dok su se u Egiptu koristile u medicinske svrhe. Reference na smokve mogu se pronaći u Bibliji, a one imaju simboličko značenje u raznim religijskim i filozofskim tradicijama, predstavljajući život, mudrost i duhovno prosvjetljenje. Na primjer, budistički tekstovi sugeriraju da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je meditirao ispod stabla smokve.
S obzirom na nutritivni profil, smokve su vrlo hranjivo voće, bogato vlaknima, vitaminima i mineralima. Prekrasan okus smokava može se povezati s njihovom visokom koncentracijom prirodnih šećera, dok također osiguravaju značajnu količinu kalija, koji je ključan za održavanje zdravog kardiovaskularnog i krvožilnog sustava. Nadalje, smokve su važan izvor vitamina K, neophodnog za održavanje zdravlja kostiju, i vitamina B6, koji ima ulogu u kognitivnoj funkciji i podržava imunološki sustav. Istaknuta značajka smokava je njihov značajan sadržaj vlakana; konzumacijom samo pet smokava srednje veličine može se dobiti oko 20% preporučenog dnevnog unosa vlakana, što pomaže poboljšanju probave i snižavanju razine kolesterola.
Osim toga, smokve obiluju antioksidansima koji se bore protiv slobodnih radikala i smanjuju vjerojatnost kroničnih bolesti. Značaj smokava u različitim povijesnim kontekstima bio je značajan. Na primjer, u Grčkoj je smokva bila cijenjena kao sveta biljka, često povezivana s Demetrom, božicom plodnosti i žetve. U Indiji su smokve simbolizirale i plodnost i blagostanje, a njihova su se stabla često posvećivala raznim božanstvima. Vjeruje se da su smokve bile jedno od najranijih voća koje su ljudi uzgajali, zahvaljujući svom brzom rastu i otpornosti na sušu.
