Nikica Marinović uspjela je osvojiti cijeli svijet svojom nevjerojatnom ljepotom. Ona je kao srednjoškolka predstavljala Jugoslaviju na izboru za Mis svijeta a pričalo se da nije osvojila pvo mjesto samo zato što dolazi iz komunističke države. Godine 1966. upisala se u povijest kao prva predstavnica Jugoslavije na izboru za Miss svijeta. Nažalost, političke okolnosti spriječile su je da dobije titulu, budući da je njezina domovina pripadala komunističkom bloku. Neosporno je da njezino postignuće još nije nadmašila niti jedna natjecateljica s ovih prostora.
U Londonu je predstavnica SFRJ bila Dubrovčanka. Unatoč nedostatku prethodnog manekenskog iskustva, neočekivano se našla u konkurenciji i osvojila svijet svojim zadivljujućim izgledom. Iako možda nije službeno preuzela krunu, mnogi vjeruju da je doista izašla kao pobjednica. U Jugoslaviji se priča o identitetu Jugoslavenke koja je zauzela cijenjeno drugo mjesto i osvojila titulu prve pratilje, slijedeći stope Indijke Reite Faria. Vrijedno je spomenuti da je organizacija izbora za Miss Jugoslavije povjerena ženskom časopisu “Bazar”. Unatoč tome, glavni urednik je izrazio nezadovoljstvo prijavljenim kandidatima. U potrazi za anonimnim djevojkama, uzela je stvari u svoje ruke. Putem joj se susreo Nikica Marinović, mladi učenik Ekonomske škole Dubrovnik. Unatoč otporu svojih tradicionalnih roditelja, Nikica ih je uspjela nagovoriti da joj dopuste sudjelovanje u potrazi. Time je nadmašila sve ostale lijepe Jugoslavenke i čak se istaknula među najljepšim ženama svijeta. Nakon pobjede na izboru za Miss svijeta, Nikica se preselila u Beograd. Priča kaže da je odbila renomiranog filmskog producenta Dina de Laurentisisa koji joj je pružio priliku da ostvari svoje holivudske težnje. Smatrala je da nema potreban talent za glumu, pa je upravo zbog toga odbila njegovu prosidbu. Međutim, njezino izvrsno lice krasilo je sve naslovnice bez iznimke. Posvetila je godine prenošenju svoje mudrosti o modi i ljepoti svojoj vjernoj publici. Svojim magnetskim šarmom i vitalnošću, zajedno sa svojom skromnom prirodom, osvajala je sve koji su joj se našli na putu.
Nikica u početku nije imao interesa voditi bilo kakve rasprave o dotičnom piscu i redatelju. Pričalo se da je pisac izrazio nezadovoljstvo svojim poznanicima, tvrdeći da su sve žene koje je sreo prije nego što je upoznao ovu manekenku bile samo zemaljski izvori zabave, dok je ona bila jedina osoba koja je istinski zaokupila njegovu ljubav. Unatoč izazovima, njihova nepokolebljiva odlučnost i jednogodišnje udvaranje na kraju su se isplatili, što je dovelo do radosne razmjene bračnih zavjeta. S vremenom su bili blagoslovljeni sinom po imenu Đorđe, koji je od tada postao uspješan arhitekt koji živi i radi u Americi. Nakon pet godina Vučo je doživio razvod i nakon toga je ocijenio da je to bila pogrešna odluka. U početku sam vjerovao da sam pronašao partnera za cijeli život u obliku žene. Međutim, moja se percepcija brzo promijenila u prvih nekoliko mjeseci našeg braka. Tijekom njezinih razgovora s našim prijateljima, usredotočenih na književnost i umjetnost, shvatio sam svoju pogrešku. U tim raspravama prednjačio je Nikica. Ipak, kako je vrijeme prolazilo, počeo sam shvaćati da ona zapravo nije pročitala nijednu od knjiga, već je samo znala njihove naslove. Ovo otkriće podijelio je u osobnoj ispovijesti koju je 1972. objavio starinski erotski časopis “Čik”. Naknadno je Vučo priznao da se još za vrijeme braka s Nikicom zaljubio u drugu ženu i s njom se upustio u romantičnu vezu, opet opčinjen istinskom ljepotom – cijenjenom glumicom Miljom Vujanović.
U ponovljenom slučaju, Nikica je ponovno izrekao svečano “da” poznatom redatelju Zdravku Šotri, što je rezultiralo rođenjem sina Marka. Međutim, i ovaj sindikat je doživio svoj raspad 1980. godine. Nakon toga, Nikica je cijeli svoj fokus posvetila vođenju užurbanog butika u Knez Mihailovoj, privlačeći stalan niz posjetitelja koji su je jedva čekali vidjeti. Bez upozorenja, potpuno je nestala, prekinuvši veze s najbližim društvom kad je ušla u sedmo desetljeće. Odabrala je živjeti povučeno, daleko od znatiželjnih očiju javnosti. Nagađanja su postajala sve glasnija, sugerirajući da se borila s depresijom i potražila utjehu unutar zidova psihijatrijskih ustanova. 11. studenoga 2008. Nikica je neočekivano ponovno dospio u središte pozornosti jer se poražavajuća vijest poput eksplozije proširila ostavivši sve šokirane i užasnute. U dobi od 61 godine tragično je okončala život popivši smrtonosnu količinu tableta za spavanje, a nije ostavila oproštajno pismo niti objašnjenje za samoubojstvo. Cijeli narod Jugoslavije oplakivao je njezin gubitak, a uspomena na Nikičinu ljepotu ostala je urezana u njihovim srcima.
