Svjedoci smo da sve eći broj pogotovo mlađih ljudi napušta sela i odlazi u gradove a oni koji ostaju teško mogu zasnovati porodicu jer nema žena koje su zainteresovane za seoski život.
Narativ se fokusira na zajednicu Časlava i Leonore Todić, mješoviti brak koji traje više od desetljeća između Srpkinje i Albanke. Iako njihova svakodnevica možda ne nalikuje na bajku, karakterizira je međusobno poštovanje, prilagođavanje i zajedničko nastojanje za dostojanstven život. Priča se odvija nakon Časlavovih šest putovanja u Albaniju u potrazi za partnericom.
- Tijekom tih posjeta upoznao je svoju životnu družicu, Leonoru. Od njihova prvog susreta prepoznao je njezinu jedinstvenost. Časlav je odmah odlučio da mu nacionalnost neće smetati u životnim odlukama. Iako su mu roditelji tada još bili živi, tvrdi da nitko nije imao ovlasti intervenirati u njegov izbor. Kad se muškarac odluči oženiti, ženina vjera ili nacionalnost nije bitna, ustvrdio je Časlav. Najvažnije je živjeti s integritetom, zasnivati obitelj i odgajati djecu u okruženju punom ljubavi.
Trenutno par ima dvoje djece — sina i kćer — i unatoč skromnim životnim uvjetima njihova ljubav ostaje nepokolebljiva. Nastanili su se u selu Skulanovo, koje se nalazi u blizini Lipljana, gdje se broj domaćinstava smanjio sa 84 na svega 40, u kojima uglavnom žive stariji stanovnici. Nakon udaje Leonora se suočila s nizom izazova. Po dolasku u Srbiju nije mogla komunicirati na srpskom jeziku. Prvi su se mjeseci pokazali dosta teškima za njezinu integraciju; Međutim, tvrdi da je kroz odlučnost i trud uspjela steći dovoljno jezičnih vještina za snalaženje u svakodnevnom životu.
Ipak, primarna joj je briga dugo čekanje na dokumente, koje traje više od deset godina. Bez osobne iskaznice ne može se zaposliti ni u jednoj instituciji, ni u Srbiji ni na Kosovu. Kako bi dopunila obiteljski budžet, otvorila je skromnu krojačku radnju; Međutim, pothvat se bori. Plaća im je minimalna – samo 250 eura mjesečno – dok Časlav vrijedno radi u poljoprivredi. Leonora iskreno priznaje izazove s kojima se susreću, ali ističe kako njezini susjedi ni u jednom trenutku nisu pokazali netoleranciju prema njezinom podrijetlu.
Nikada se nije posvađala niti dobila neugodnu primjedbu. Istovremeno, Leonora je usvojila brojne običaje vezane uz njezino novo okruženje. Slavi blagdane, ide u crkvu na Božić i peče tradicionalni kolač uz kolačić. Njezin izbor da prijeđe na drugu vjeru bio je potpuno osoban i spontan. Unatoč svom muslimanskom odgoju, trenutno se identificira s pravoslavnim kršćanstvom. Taj je aspekt, kako napominje Časlav, jedini faktor koji ga je istinski začudio. Tvrdi da ju nije poticao na ovu promjenu niti je od nje to očekivao. Ognjen i Lena, njihova djeca, odgajaju se u skromnim uvjetima, ali u ugodnom okruženju punom ljubavi.
Dok blagdanima nedostaje ekstravagancije i darova ispod bora, prevladava prisutnost ukrasa i osmjeha. Devetogodišnji Ognjen žarko želi nabaviti školski pribor i novo prijenosno računalo, dok njegova mlađa sestra Lena više voli autiće od lutaka i gaji potajnu želju za s vlastitim telefonom. Egzistencija obitelji Todić skopčana je s poteškoćama. Oni se svakodnevno suočavaju s izazovima preživljavanja, institucionalnim preprekama i teškoćama života u multietničkom krajoliku Kosova. Ipak, njihova pripovijest pokazuje da ljubav ima moć nadvladati brojne prepreke.
Unatoč različitim nacijama i vjerama, Časlav i Leonora stvarali su zajedničku stvarnost koju karakterizira međusobno poštovanje, razumijevanje i kolektivna težnja ka svjetlijoj budućnosti. Ova pripovijest nadilazi puku temu ljubavi koju dijele muškarac i žena; Utjelovljuje priču o otpornosti, prihvaćanju i žrtvi. Ističe zajednički napor dvoje pojedinaca koji su odlučili poslušati zov svojih srca radije nego podleći neslozi i neprijateljstvu koje ih okružuje.
U vremenu u kojem nacionalni identitet često ima prednost nad individualnim vrijednostima, priča o obitelji Todić služi kao dirljiv podsjetnik da su ono što je uistinu važno jesu univerzalna iskustva koja dijelimo kao ljudska bića – udobnost doma, autentičnost osmijeha, toplina dječjeg zagrljaja i nada u svjetliju budućnost. Suočena sa siromaštvom, birokratskim izazovima i životom na rubu društva, ova obitelj pokazuje izuzetnu snagu. Njihova priča zaslužuje pažnju — ne zbog svoje rijetkosti ili jedinstvenosti, već zato što utjelovljuje bit čovječanstva, pokazuje hrabrost i, što je najvažnije, služi kao izvor inspiracije.
