Danas je u cijeloj regiji odjeknula vijest o smrti Bore Čorbe koji je već nekoliko dana bio priključen na respirator u bolnici u Ljubljani. On je sa grupom Riblja čorbaq obilježio jedan period na rok sceni u Jugoslaviji.
Bora Đorđević preminuo je u bolnici u Sloveniji nakon dugotrajne borbe s opstruktivnom bolešću pluća. Život mu se vrtio oko glazbe, a nastavio je nastupati do svojih posljednjih trenutaka; na kraju je utjehu našao kod Dubravke. Kako prenosi Republika, roker je sastavio oporuku nakon što je primijetio značajno pogoršanje zdravstvenog stanja, o čemu je razgovarao sa suprugom prije hospitalizacije.
- Naime, u Malteneu, Bora je svu svoju imovinu namijenio svojim nasljednicima s kojima ga veže neraskidiva veza. Oporuku je sastavio nakon što je na rutinskim pregledima ustanovio da mu je zdravstveno stanje znatno narušeno. Već je bio upoznat s korisnicima koje je planirao imenovati, a njegova sadašnja supruga i djeca bili su glavni primatelji. Bora im namjerava ostaviti svu svoju imovinu, iako su već duže vrijeme samostalni i neovisni.
Supruzi je rekao: “Od mene imaju sve, a ti znaš kako reagirati ako dođe do neočekivanih situacija.” Dalje od toga, međutim, nije iznosio, kaže izvor “Republike”. S nestrpljenjem je iščekivao izlazak novog albuma, kojem je posvetio dosta vremena, a svoju posljednju želju prenio je kroz svoje stihove. “Rođen sam u Čačku i neizmjerno mi je drago što sam dobio zvanje počasnog građanina. Čačak je za mene čista emocija.
Izrazio je želju da se s vremenom vrati na obronke Jelice i zauvijek nastani u svom rodnom mjestu, iako trenutno radi negdje drugdje. Tada je iznio i nadu da će jedna ulica u Čačku nositi njegovo ime. Bora je primijetio: “Ova vrsta priznanja obično se dodjeljuje posthumno, i iskreno, u tom kontekstu za mene nema veliki značaj, jer neću biti tu da ga cijenim. Žudim za takvim iskustvom u Čačku.
Da budem iskren, imam sličan u beogradskom zoološkom vrtu, gdje postoji staza poznata kao Borina aleja. Na koncertu u Čačku izveo je “Dvije gitare”, skladbu koju je radio s pokojnim basistom Mišom Aleksićem. Dirljiv tekst izmamio je suze publici, a ovu pjesmu posvetio je Čačanima kao posljednju želju. Stihovi govore: “Pošalji moje tijelo u Čačak u Srbiji, dok moje srce ostaje u Ljubljani; neka ostane tamo. Molim te, suzdrži se od trošenja novca na mene. Ne smatram se posebno važnom osobom.
Fascinantno je da je pjesma “Pogledaj dom svoj anđele” nastala sasvim spontano 1985. godine i da se nalazi na albumu “Istina”, koji dijeli ime s romanom Thomasa Wolfea o američkoj krizi. Za to vrijeme Bora Đorđević je bio buntovan lik koji je stajao nasuprot svima, a kako je naveo, pjesma se praktično sama napisala.
Bora je primijetio: “Pjesma ‘Pogledaj anđele doma’ nastala je na jedinstven način, onako kako je u biti nastala sama od sebe. Slike su se odvijale prirodno, suprotno mojim izvornim namjerama. Iako rima možda nije savršeno strukturirana, jednostavno je tako došla do mene Potrošio sam dosta vremena osiguravajući da sam u potpunosti zadovoljan svakom riječi. Nakon toga pjesma počinje samostalno postojati.
Njegova rezonancija varira ovisno o okruženju – svira li bend, pjeva zbor ili nastupa simfonijski orkestar. U ratom razorenom gradu Vukovaru, gdje su u publici bila samo djeca, to ima poseban zvuk, baš kao iu Štrpcu na Kosovu i Metohiji”, zaključio je. Đorđević se prisjetio trenutka u Beču kada je Hor Prvog srpskog pjevačkog društva otpjevao mu je “Pogledaj dom svoj anđele” dok je odlazio u vlak. Našao sam se na praznoj platformi, gledajući i plačući dok su njihovi anđeoski glasovi ispunjavali zrak.
“Prvi put u povijesti austrijskih željeznica polazak vlaka je odgođen kako bi se omogućio završetak pjesme”, primijetio je Đorđević. Mnogi su ovu pjesmu predlagali kao himnu Srbije. Prethodno je Đorđević za „Politiku” napomenuo kako je fascinantno što se ozbiljna pjesma često pušta. Istakao je da postoji čak i pokret koji se zalaže da se ova pjesma proglasi himnom Srbije. Premda je priznao da nacionalna himna već postoji, on je na ovaj prijedlog gledao kao na oblik laskanja.
