Postoje ljudi koji us čangrizavi i velike svađalice i stalno traže priliku za neki verbalni okršaj. Ukoliko se nađete u društvu takve osobe poslušajte savjet kako da postupite.
Javno omalovažavanje i ismijavanje su među najuvredljivijim djelima čovječanstva. Bilo da se događaju tijekom posla, kod kuće, s prijateljima ili na društvenim mrežama, ovi napadi često nisu nasumični, njihova je svrha nauditi vam pred drugima, a istovremeno uzrokovati gubitak kontrole. Pojedinac koji vas napada ne želi razgovarati o temi, umjesto toga, želi usaditi odgovor koji će postati njegovo oružje. U tim slučajevima tipično je osjećati ljutnju ili sram, ali to je zapravo kada je zamka skrivena.
- Ako protunapadnete bukom ili prijezirom, stišat ćete glasnoću i podijeliti istu razinu poniženja s onim tko vas je uvrijedio, time ćete zadovoljiti želju potonjeg: scena i vaš pad. Prava moć proizlazi iz samokontrole i izgovorenih rečenica koje su i inteligentne i oporavljajuće. Međutim, ne pokazuju nikakvu grubost i uvrede. Zašto ljudi za koje se javno zna da su bezosjećajni? Često to čine zbog nesigurnosti, ljubomore ili želje za moći. Kada degradiraju nekoga pred publikom, pokušavaju pokazati svoju superiornost ili izbjeći pažnju vlastitim manama. Neki ljudi to rade bez znanja, koristeći pritisak i manipulaciju kako bi vas doveli u zabludu i naveli da se branite u pogrešnom smjeru.
Ključno je prepoznati da u tim slučajevima fokus nije na istini, već na provokaciji. Što je zapravo cilj napadača? On želi da se osjećaš nezadovoljno, da izgubiš čast. Očekuje da vičete, grdite ga ili šutite – svaki od ovih odgovora dodatno će ga uvrijediti. On traži tvoje mane. Zbog toga je ključno razumjeti što izbjegavati. Ne izjednačuj se s nižom klasom, inače ćeš izgubiti dostojanstvo.
Nemojte davati očajničke izjave – javni napadač nije tražio objašnjenje, već se želio usredotočiti i preuzeti kontrolu. Nemojte ulaziti u rasprave pred publikom, jer kada govorite, što više raspravljate, veća je vjerojatnost da će vaše riječi biti pogrešno shvaćene i iskorištene protiv vas. Umjesto toga, bitno je odgovoriti smireno i klasično. Dovoljna je jedna jasna izjava izgovorena na tih i smiren način: Fascinantno je koliko pred drugima raspravljaš o meni, a o sebi malo informacija. Ova rečenica je učinkovita jer nema bilo kakve uvrede, ali djeluje kao ogledalo napadaču.
To pokazuje da ste bili mirni, unatoč tome što se on morao braniti pred gomilom. Kontrolira vas, preusmjerava vašu pozornost na njega i pokazuje da ne odgovarate automatski. Koja je svrha ovakvih rečenica? Prvo, demonstrirate kontrolu nad svojim temperamentom – ne gubite živce, ne pružate ono što je tražio. Drugo, fokus je na napadaču – on je predmet rasprave, a ne vi. Treće, publika prepoznaje razliku: dok on viče ili stvara probleme, vi ostajete mirni i sabrani. Četvrto, napadač nema vizualnog iskustva – nije dobio ono što je tražio.
Moguće su i druge varijacije: – “Vaše riječi imaju više osobnog značenja od mojih.” – “Neću izgubiti svoje dostojanstvo da bih vam dokazao tko sam.” Ako vam je potrebna uvreda da biste se osjećali značajnim, žao mi je. Svaka od ovih rečenica ima posebnost: ne spuštaš glavu, vraćaš ogledalo. Ne branite se, samo puštate napadača da vam se suprotstavi. Nakon ovakve rečenice najvažnije je ne nastaviti razgovor. Tvoj nedostatak riječi je oružje. Oni koji promatraju prepoznat će vašu smirenost i razlikovati vašu moć od njegovog nedostatka moći.
Ako situacija postane stalno psihičko zlostavljanje, tada je važno postaviti jasne granice, obratiti se nadređenima ili potražiti stručnu pomoć. Međutim, ovaj kulturni i apatični odgovor može poslužiti kao stvarna prepreka. Naposljetku, važno je zapamtiti: najsnažniji zvuk nije uvijek i najdojmljiviji. U svijetu koji je pun buke, pojedinac koji ostaje miran i pribran suočen s nasiljem javnosti pokazuje tko je uistinu moćan. Jer netko tko je uvrijeđen pred svima zapravo priznaje da je uvrijeđen. Kada ostanete pribrani, pokazujete svima da je vaša unutarnja moć veća od bilo koje uvrede.
