U današnjem članku vam pišemo na temu životnih situacija koje nas ponekad iznenade, tjeraju nas na introspekciju, i mijenjaju naše poglede na svakodnevne stvari. Ovaj put, pričat ćemo o nečemu što se čini kao obična priča, ali je u stvari daleko od toga…..
Ona nije mogla ni zamisliti da će tog jutra, nakon što je primila poziv od oca, doživjeti nešto što će joj promijeniti život. Bilo je 2 sata ujutro, i osjetila je paniku koja ju je natjerala da potrči prema bolnici.
Nije bilo vremena za razmišljanje, samo su joj misli bile usmjerene na jednog jedinog čovjeka – njenog oca. Imala je osjećaj da je sve izvan nje nekako stalo. Srce joj je bilo u grlu, dok je osjećala svaki korak ka bolnici, nadajući se da neće biti prekasno.
- Otac je imao ozbiljan srčani udar. To je bio trenutak koji nije mogao čekati, trenutak kada se sve mijenja. Stigla je u bolnicu, ali sigurnost joj nije bila na dohvat ruke. Nisu joj dozvolili da uđe na intenzivnu njegu. Zamišljala je svog oca tamo, samog, i nije mogla da podnese misao da ne može biti uz njega. Tužna, ljuta i zbunjena, stajala je ispred vrata, gledajući medicinske sestre i doktore kako trče s jednog kraja na drugi, dok je ona bila zarobljena u osjećaju nemoći.
I dok je čekala, razmišljala je o svim trenucima koje su prokockani, o svim stvarima koje je odgađala, o svim riječima koje nije rekla. Iako je poznavala svaku zamku života, nikada nije očekivala da će je susresti ovako brzo.
- I tada, nakon nekoliko sati, iznenada je čula korake. Medicinska sestra koja je s njom dijelila prolaz stajala je pred njom. Bio je to trenutak kad su se oči susrele, a onda je sestra, vidjevši njenu tugu i očaj, napravila nešto što je ni sama nije očekivala. Pružila joj je ruku i omogućila joj da uđe, da bude s njim, da se oprosti, ili da se pomoli – sve što je mogla biti u tom trenutku.
Nekoliko mjeseci kasnije, iznenada je opet čula glas svog oca. Bio je to poziv koji je potpuno promijenio njen pogled na život. Pozvao je i rekao: “Moliću te, uključi vijesti.” Iz tih riječi nije mogla ništa shvatiti. Uključila je televizor, i tada je saznala istinu. Osim što joj je bilo drago što je sve prošlo, jedna misao nije izlazila iz glave – ta ljubazna medicinska sestra koja je te noći donijela veliku promjenu u njenom životu. Sestra koja joj je omogućila da bude uz oca, da bude uz njega, sada je postala neka vrsta anđela.
Ona je često razmišljala o toj ženi, koja je, u tišini noći, donijela ne samo fizikalnu pomoć, već i emocionalnu potporu koja joj je omogućila da osjeti mir u tom trenutku. Kasnije je saznala da je ta sestra bila puno više od obične medicinske sestre. Iako je radila u bolnici, njeno srce bilo je ono što ju je činilo posebnijom. Samo njena ljubaznost i njena hrabrost omogućile su joj da prepozna trenutak, da se smiri i pruži ono što je bilo potrebno.
- Ponekad nas život iznenadi, ponekad nas vodi putem na kojem ne znamo gdje ćemo završiti, ali ono što nas zaista nosi, što nas održava, nije samo fizička pomoć. To je ljudskost koja nam daje snagu da idemo dalje, da vjerujemo da ni u najtežim trenucima nismo sami. Iako je dan za danom išla prema bolnici, jedino što je tada bila u stanju osjetiti bila je zahvalnost. Hvala toj medicinskoj sestri, hvala životu na tome što je sve prošlo kako je prošlo.
