Danas na žalost vrlo često možemo čuti priče o tome kako ostarjeli roditelji svojoj djeci postaju teret i kako ih oni napuštaju i ostavlaju same i nemoćne. Roditelja treba poštovati i brinuti se o njemu.
Mirovina bi vam trebala pripadati – mirno i oslobođeno okruženje, u kojem ste se napokon mogli baviti poslovima koje volite. Nakon godina rada, predanosti i odricanja, sasvim je prirodno poželjeti razdoblje u kojem više niste potrebni. Unatoč tome, brojni roditelji ustraju u pružanju – bilo u obliku financijske potpore, vremena ili energije – svojoj odrasloj djeci. Ne zbog vanjske prisile, već radije zbog unutarnje prisile koja proizlazi iz ljubavi, uobičajenog ponašanja ili osjećaja dužnosti.
Međutim, postoje slučajevi kada takvo davanje može biti više štetno nego korisno, utječući i na njih i na vas. Određene vrste pomoći mogu potkopati vašu financijsku sigurnost, iscrpiti vaše resurse ili čak potaknuti osjećaj odvojenosti između vas i vaše djece. Problem ne leži u vašoj želji za njihovom dobrobiti; nego nastaje kada se to blagostanje teži po cijenu vlastite stabilnosti. Postoje određene stvari koje nikada ne biste smjeli darivati svojoj djeci nakon odlaska u mirovinu, bez obzira na njihove zahtjeve.
Sredstva koja ste akumulirali tijekom godina. Vašu životnu ušteđevinu ne treba promatrati kao puki “višak”, već prije kao vrhunac godina marljivog truda. Unatoč tome, brojni roditelji osjećaju krivnju zbog nedostatka financijske stabilnosti svoje odrasle djece, što ih tjera da daju svoju ušteđevinu u pokušaju da pomognu toj djeci da ponovno stanu na svoje noge. Međutim, što se događa ako njihova stopala ne ojačaju? Kada se djeca naviknu da vi “premošćujete jaz” u njihovo ime, postaje im izazovno povratiti svoju autonomiju. Pomoć prelazi iz podrške u evoluciju u očekivanje. U nedostatku tih financijskih sredstava, tko će ponuditi pomoć? Dođe li do krize – bila ona zdravstvena, životna ili nešto drugo – a nemate financijskih rezervi, izlažete se ranjivosti. Nadalje, vaš odnos s djecom može se dodatno pogoršati ako naknadno zatražite povrat onoga što ste im nekoć dali.
2. Pristupne točke vašem osobnom prebivalištu Mnogi roditelji za života prenesu vlasništvo nad kućom ili stanom na svoju djecu. Vjeruju da postupaju mudro olakšavajući proces nasljeđivanja, dajući svojoj djeci osjećaj sigurnosti i zaobilazeći birokratske komplikacije. Međutim, kada se to dogodi, sve se mijenja. Gubite potpunu vlast nad vlastitim prebivalištem. Ako se vaš odnos s djetetom promijeni, ili ako vaše dijete doživi razvod, zaduži se ili se suoči s nestabilnošću, vaš dom prestaje biti sigurno okruženje. Dogodili su se slučajevi u kojima su roditelji bili prisilno udaljeni iz vlastitog prebivališta. Iako se to može činiti ekstremnim, takve situacije nisu rijetke. Gubitak doma izjednačen je sa značajnim gubitkom neovisnosti, što predstavlja najvažniji aspekt osobne autonomije.
3. Svaki raspoloživi trenutak Brojni umirovljenici nalaze se u svojstvu “dežurstva”. Obaveze poput nadzora unuka, pripreme ručka, održavanja čistoće stana, brige o kućnim ljubimcima i vođenja papirologije leže na njihovim plećima. U početku se ti zadaci mogu shvatiti kao radnje pomoći. Međutim, kako vrijeme prolazi, često se pretvaraju u teške poslove. Vaša se djeca naviknu na vašu prisutnost i rijetko vas pitaju treba li vam odmor. Ovo ponašanje nije rođeno iz zlobe; nego proizlazi iz nepostojanja utvrđenih granica. Posljedično, kada implementirate takve granice, oni mogu doživjeti osjećaj odbačenosti. Mirovinu ne treba poistovjećivati s oblikom suvremenog ropstva. Nema potrebe za “dokazivanjem” vlastite vrijednosti ili pokazivanjem kontinuirane korisnosti. Vrijeme koje vam je na raspolaganju ne može se smatrati “slobodnim” ako je posvećeno svima osim sebi.
- 4. Netražena mišljenja Roditelji često vjeruju da imaju pravo izraziti mišljenje o izborima svoje odrasle djece. Iako je istina da roditelji posjeduju dragocjeno iskustvo i da su se nosili s brojnim izazovima, to ne mora značiti da su njihova odrasla djeca uvijek sklona poslušati njihove savjete. Netraženi savjeti u vezi s karijerama, vezama, financijama i odgojem djece mogu se lako protumačiti kao kritika. Ova percepcija nije dobrodošla, jer nitko ne cijeni biti podvrgnut stalnim korekcijama. Posljedično, djeca mogu početi izbjegavati razgovore, prikrivati informacije ili se emocionalno udaljavati od roditelja. Ključ nije u otkrivanju svega što znate, već u prepoznavanju prikladnih trenutaka za šutnju. Ako se raspitaju, dajte im odgovor. Nasuprot tome, ako ne traže informacije, vjerojatno nisu zainteresirani za odgovor.
5. Težina vaših osobnih emocija Kako vrijeme prolazi, umirovljenici mogu osjetiti osjećaj usamljenosti. Njihova tjelesna aktivnost se smanjuje, društvene interakcije s prijateljima su rjeđe, a dani im postaju mirniji. U toj samoći djeca sebe često doživljavaju kao jedinu emocionalnu vezu s vanjskim svijetom. Međutim, prevelik je teret predviđati da će djeca uvijek biti dostupna za dijalog, utjehu i druženje. Oni posjeduju vlastite živote.
Česti pozivi njima, dijeljenje vaših problema i traženje da vas “drže budnima” mogu stvoriti osjećaj pritiska. Ovaj pritisak često rezultira povlačenjem. To ne znači nedostatak ljubavi prema vama. Umjesto toga, to ukazuje na želju za osobnim prostorom. Ako osjećate usamljenost, razmislite o traženju podrške izvan svoje obitelji – kroz zajednice, sudjelovanje u aktivnostima, bavljenje hobijima ili povezivanje s novim društvenim krugovima.
