Ljudi koji uzgajaju voće i povrće najbolje znaju koliko su trida i rada uložili a uz to se susreću sa brojnim poteškoćama. Tako njihov urod zavisi od stvari na koje nemogu uticati poput vrmenskih prilika a uz to se moraju boriti i sa raznim nametnicima.

Krumpirova plamenjača predstavlja najveću prijetnju usjevima krumpira. Svake se godine pojavljuje s takvom opasnošću da ima potencijal uništiti cijele plantaže. U tom kontekstu može proizvesti jednu do tri generacije. U pravilu se do 600 metara nadmorske visine proizvode dvije generacije godišnje, uz povoljnu okolinu koja dopušta mogućnost treće generacije. Ženka krumpirove zlatice pokazuje izuzetnu plodnost, sposobna je položiti čak 2000 jaja. Ova jaja, koja su narančasta, odlažu se u grozdovima na donjoj strani lišća.

  • Krumpirova zlatica susreće minimalan broj prirodnih protivnika. Njegovu prehranu mogu nadopuniti ježevi, krtice i fazani. Osim toga, predatorske stjenice jedu jaja zlatnih ribica, a gljivica Beauveria bassiana pokazala se učinkovitim sredstvom u borbi protiv ove štetočine. Od ove gljive razvijaju se pripravci na bazi spora za suzbijanje žute groznice, navodi Agroklub.com. Postoje različiti pristupi suzbijanju krumpirove plamenjače, a napori za uklanjanje ovih štetnika trebali bi započeti u proljeće.

Preporučljivo je pridržavati se prakse rotacije usjeva, posebno izbjegavajući uzgoj krumpira na istom mjestu u trajanju od 4 do 5 godina. Nakon sadnje krumpira, svježe oguljene ljuske krumpira mogu se staviti u čašice od jogurta, puneći svaku čašicu do jedne trećine njenog kapaciteta. Ove pripremljene čašice zatim treba zakopati između redova krumpira, pazeći da rub čašice bude u ravnini s površinom tla. Nakon 3 do 4 dana potrebno je pregledati čašice i ukloniti sve insekte koji su u njih ušli.

Osim toga, ljuske krumpira moraju se redovito mijenjati nakon što se osuše. Na slatki krumpir nepovoljno utječe miris raspadajućih lukovica crvenog luka. Prilikom sadnje dobro je staviti manju glavicu luka u blizini gomolja, jer će se prilikom raspadanja pojaviti miris koji odbija žute štetočine. Osim toga, određene biljne vrste poput hrena, kamilice i graha učinkovite su u obrani od ovih nametnika zbog svojih aromatičnih svojstava. Sorta Zlatice posebno je osjetljiva na mirise četinjača, posebno bora.

Za odvraćanje ovih nametnika, nasjeckana kora bora može se rasuti po biljkama, a pripravak se može napraviti i od borovih iglica. Nadalje, biljke krumpira mogu se zaštititi koprivom, čije oštre dlake odvraćaju gusjenice od zabušivanja u tlo tijekom najtoplijih dijelova dana. U borbi protiv žute groznice, rješenje dobiveno iz same bolesti pokazalo se korisnim. Za pripremu ove otopine odrasli insekti moraju se sakupiti u posudu od 1 litre, koja se zatim napuni s 20 litara vode i zatvori.

Zlatna ribica će nestati, u početku će plutati prije nego što će konačno potonuti na dno posude. Ovaj proces traje gotovo tjedan dana, nakon čega je otopina spremna za primjenu; no zbog visoke koncentracije potrebno ga je razrijediti vodom. Nerazrijeđena otopina može oštetiti lišće krumpira. Početno razrjeđivanje treba biti u omjeru 1:1, nakon čega slijedi drugo razrjeđivanje u omjeru 1:2 i treće razrjeđivanje u omjeru 1:3. Prije šire primjene, preporučljivo je provesti test na jednoj biljci, jer različite sorte krumpira pokazuju različite reakcije, pa je potrebno prilagoditi koncentraciju.

Otopina pepela također pokazuje učinkovitost; konkretno, 2 kilograma pepela se otopi u 10 litara vode, nakon čega se 1 litra te dobivene otopine dodatno razrijedi u 10 litara vode prije nanošenja na biljke. Dodatno, tretmani dobiveni od lišća duhana ili topole također se mogu koristiti za tretiranje krumpira.

Preporučujemo