U današnjem članku govori se o jednom nesvakidašnjem, ali izuzetno praktičnom primjeru kako se visoki troškovi grijanja mogu svesti na minimum uz malo domišljatosti i spremnosti da se razmišlja drugačije.Saznajte više
Dok se mnoga domaćinstva svake zime suočavaju s rastućim računima za struju, gas ili pelet, Janko iz Stare Pazove pronašao je rješenje koje mu omogućava da zagrije čak 230 kvadrata prostora za svega oko 100 evra po sezoni.
Jankova kuća, zajedno s garažom i pomoćnim objektima, tokom cijele zime ima stabilnu i prijatnu temperaturu.
Umjesto skupih energenata, on koristi sojinu slamu kao osnovni izvor toplote. Riječ je o nusproizvodu u poljoprivredi koji se često zanemaruje ili ostavlja na njivama, ali koji, uz pravi sistem, može postati izuzetno efikasno gorivo. Janko je još prije više od deset godina shvatio da upravo u takvim resursima leži potencijal za ozbiljne uštede.
- Osnovu njegovog sistema čini posebno prilagođen kotao, namijenjen sagorijevanju bala biljnog porijekla. Tokom jedne sezone pripremi oko 1.200 bala sojine slame, koje su mu lako dostupne i jeftine. Upravo ta dostupnost i niska cijena čine ovaj način grijanja gotovo nenadmašnim kada je riječ o ekonomičnosti. Umjesto da novac odlazi na skupe energente, Janko ulaže minimalna sredstva i dobija maksimalan učinak.
Način funkcionisanja sistema je relativno jednostavan. Bale se ubacuju u kotao u određenim vremenskim intervalima, a cijeli proces može se dodatno olakšati automatizacijom. U Jankovom domu ugrađen je termostat koji precizno reguliše temperaturu, pa se u prostorijama održava konstantnih oko 21,5 stepeni. Čak i kada nije kod kuće, sistem nastavlja da radi zahvaljujući akumulatoru toplote, koji skladišti energiju i ravnomjerno je raspoređuje.
Jedna od najvećih prednosti ovog načina grijanja, pored niske cijene, jeste njegova
ekološka prihvatljivost. Sojina slama ne spada u fosilna goriva i njenim sagorijevanjem ne dolazi do značajnog povećanja štetnih emisija. Osim toga, nakon sagorijevanja ostaje vrlo malo pepela, što znatno olakšava održavanje i čišćenje sistema. Upravo taj mali otpad čini cijeli proces jednostavnijim i praktičnijim u svakodnevnoj upotrebi.
- Naravno, ovakav sistem ima i određene zahtjeve. Potrebno je obezbijediti prostor za skladištenje bala, koji mora biti suv i zaštićen od vlage. Takođe, postoji početna investicija u kotao, ali Janko ističe da se ta investicija višestruko isplati kroz godine. Njegov kotao je plaćen oko 1.200 evra, ali je već odavno vratio uloženi novac kroz drastično niže troškove grijanja.
Važno je naglasiti da Janko nije eksperimentisao samo sa sojinom slamom. Isprobao je i druge biljne materijale, ali se upravo ovaj pokazao kao najbolji izbor zbog visoke efikasnosti, stabilne toplote i minimalnog otpada. Njegovo iskustvo nije usamljen slučaj – u njegovoj okolini postoji još nekoliko domaćinstava koja koriste isti princip i imaju slične rezultate.
- Ono što ovu priču čini posebno zanimljivom jeste činjenica da se ne radi o komplikovanoj tehnologiji rezervisanoj za stručnjake, već o rješenju koje je dostupno svima koji su spremni da razmišljaju izvan ustaljenih okvira. Kombinacija poljoprivrednog otpada, jednostavne mehanike i pametne regulacije temperature pokazuje da inovacije ne moraju uvijek biti skupe ili tehnološki kompleksne.
Na kraju, Jankov primjer jasno pokazuje da se uz malo znanja, iskustva i volje može postići velika ušteda, ali i doprinos očuvanju životne sredine. Umjesto da zima predstavlja finansijski teret, njegov dom ostaje topao, ugodan i stabilan uz minimalne troškove. Ovakav pristup grijanju podsjeća da rješenja često postoje bliže nego što mislimo – ponekad upravo u onome što se godinama smatralo bezvrijednim.
