Danas se prisjećamo vladike Nikolaja koji je prije svega bio jako mudar čovjek i čije se riječi pamte. On je govorio i o današnjem načinu života u kojem vlada konzumerizam.
Vladika Nikolaj Velimirović bio je više od običnog sveštenika. Njegova uvjerenja bila su prožeta vjerom i ljubavlju prema svom narodu, danas ljudi koji su prožeti tim istim uvjerenjima njegove poruke tumače kao proročke. Duhovnik Nikolaj Velimirović posjedovao je neprocjenjiv resurs koji nije bio samo vjerski značajan, već i proročki. Njegove poruke, koje su duboko ukorijenjene u tradicionalnoj vjeri i tradiciji Pravoslavne Crkve, nadvladale su vjerska i duhovna ograničenja srpskog naroda i njegovog odredišta.
- Za života je bio poznat pod raznim nadimcima. Neki su ga smatrali “novim Zlatoustom”, a drugi “srpskim prorokom”. Unatoč različitim mišljenjima, očito je da je vladika Nikolaj imao izvanredno razumijevanje za nevolje koje će zadesiti Srbe. To je uključivalo pad morala, gubitak vjere, ratovanje i mogućnost duhovnog otkupljenja. Njegove riječi nisu bile samo izjave upozorenja, nego i molba za oživljavanje, vjera da će pučanstvo, unatoč najvećim nedaćama, imati put do svjetla. Njegovi poticaji u vezi s opasnošću odlaska od Boga imaju značajnu vrijednost.
Smatrao je da će zemlja koja izgubi vjerski značaj biti laka meta pohlepe, korupcije i zla. Njegova slavna izjava, “ako Srbi izgube Krista, izgubit će svoju zemlju” i danas se često spominje kao upozorenje i za njega i za narednu generaciju. Za vrijeme boravka u nacističkom logoru Dachau, u najtežim okolnostima Drugog svjetskog rata, vladika Nikolaj je pisao priče koje su imale vjere i nade. Nije uspio prepoznati bol koju je doživio kao kaznu, već ju je doživljavao kao sredstvo testiranja svoje unutarnje svetosti. Danas se često spominje njegova izjava “Srbi neće biti potpuno eliminirani, ali će se ponovno naći kroz nasilje i pepeo” kao izuzetno točna o sljedećim događajima: od rata 1990-ih, do bombe, do unutarnjeg raspada koji je oslabio zemlju. Kosovo je za njega imalo jedinstvenu važnost.
Za njega to nije bila samo teritorija, već zalog i srž vjerskog značaja Srba. Rekao je da će se primarni sukob dobra i zla na Balkanu dogoditi na Kosovu. Njegove riječi “Kosovo nije teritorija, to je savez” i danas imaju značajan utjecaj na nas, podsjećajući nas na vrijednost održavanja duhovne veze s tim prostorom, unatoč političkoj situaciji. Unatoč tome što su mnogi njegovi savjeti bili ozbiljni i mogli izazvati zabrinutost, vladika Nikolaj nikada nije odustao od boljeg sutra. Mislio je da će se iz “malog, ali značajnog ostatka stanovništva” pojaviti nova snaga – ljudi koji neće ništa nastojati postići, nego će služiti Bogu i javnosti.
Rekao je “kada nitko ne bude imao vjere da vjeruje, tada će se rađati novi obraćenici koji su tihi i nenametljivi, ali imaju snažan duh.” Njegove riječi nisu bile futuristička predviđanja, već duboko duhovno ispitivanje stanovništva koje se uvijek nosi sa svojim slabostima, sklonostima i unutarnjim borbama.
Danas su vjera, oprost i duhovna kongregacija važniji nego ikad prije, jer nam pomažu da se prisjetimo koliko su ove kvalitete ključne za opstanak jedne zemlje i budućnost nacije. Govor vladike Nikolaja i dalje je sličan svjetioniku koji vodi kroz tamne krajeve – ne da plaši, nego da nadahnjuje razum i usmjerava stanovništvo ka djelotvornijoj obnovi. Njegov život i postignuća pokazuju vrijednost održavanja vjere u više vrijednosti, što je važno kako bi se izbjegla moralna dekadencija i pronašao put do istinske unutarnje moći.
