Mnogi od nas odnosno velika većina se jako teško mirimo sa time da život ima kraj i da je smrt nešto neminovno. Jako patimo kada izgubimo blisku osobu koja nam je puno značila.
Prema duhovnim vjerovanjima, nakon smrti, duša ne nestaje trenutno; umjesto toga, uključuje se u poseban proces odvajanja od materijalnog svijeta. Smatra se da se duša u početku vraća na mjesta koja su joj bila posebno značajna tijekom života, kao i na one osobe koje je najviše voljela. Ova faza je od najveće važnosti i obuhvaća duhovne prekretnice koje se događaju trećeg, devetog i četrdesetog dana nakon smrti. Ovi specifični dani imaju veliko značenje u raznim duhovnim tradicijama, budući da ocrtavaju faze kroz koje duša prelazi iz fizičkog carstva i priprema se za putovanje u vječnost.
- Ljudi koji su prošli kroz iskustva bliske smrti često opisuju osjećaje odvajanja od svojih fizičkih tijela i promatranja ih s povišene točke gledišta. Takve su priče povezane s konceptom duše koja trenutno napušta tijelo, procesom koji mnogi pojedinci smatraju početkom svog duhovnog putovanja. Po odvajanju od tijela duša kreće u proces pročišćenja koji traje četrdeset dana, tijekom kojeg se čisti, stječe razumijevanje i priprema za susret s Božanskim. U ovom razdoblju duša se ne otkriva među živima ni na koji konkretan način; nego se često pojavljuje u snovima.
Ove vizije nisu namijenjene olakšavanju izravne komunikacije; umjesto toga, oni djeluju kao poticaj živima da ponude molitve i odaju počast svojim preminulim voljenima. Čin molitve, zajedno s izvođenjem dobrotvornih djela u čast preminulog, ima veliko značenje i smatra se da pomaže duši u postizanju mira. Prva tri dana nakon smrti predstavljaju vrijeme oproštaja od materijalnog svijeta. U tom trajanju, duša ostaje u blizini svojih dragih i poznatih okruženja. Naime, treći dan označava početak putovanja duše prema uzvišenim duhovnim dimenzijama.
Istodobno se održava sprovod koji ima simboličku važnost jer označava završetak fizičkog postojanja i prijelaz u duhovno područje. Potom se mole molitve za oproštenje pokojnikovih prijestupa, uključujući one koji su ostali neizrečeni ili ostali u nesvijesti. Tijekom sljedećih dana, posebno od trećeg do devetog, smatra se da duša kreće na putovanje kroz nebeska carstva, gdje promatra duboke izraze duhovnosti i svetosti, stječući tako razumijevanje duhovnih ciljeva kojima bi trebala težiti.
Deveti dan predstavlja važnu prekretnicu, jer se tradicionalno vjeruje da duša postaje svjesna devet različitih hijerarhija anđela, pri čemu svaka hijerarhija predstavlja jedinstveni poredak božanskih entiteta. Ovaj se dan smatra važnom prilikom da duša, ovisno o svojoj unutarnjoj čistoći, bude dobrodošla među ova blistava bića. Skupština pruža duhu duboko razumijevanje vlastitog postojanja, bacajući svjetlo na pogreške koje je počinio i različite izbore koje je mogao odabrati. Iako ova kontemplacija donosi jasnoću, prilika za transformaciju je već prošla.
Ovo naglašava značaj zagovaranja živih za preminule u ovim trenucima, moleći božansko milosrđe i oprost od Boga. Od devetog do četrdesetog dana, tvrdi se da se duša susreće s duhovnim izazovima i suočava s posljedicama svojih djela. Tijekom tog intervala, smatra se da duša prolazi kroz vizije pakla, ne kao kaznenu mjeru, već kao sastavni aspekt svjesnosti i pročišćenja. Svaka molitva i svijeća zapaljena u sjećanje na dušu u ovom vremenu ima veliki značaj. Nadalje, djela milosrđa i milosrđa izvršena u ime preminulih mogu pomoći na ovom putovanju, pomažući duši da lakše postigne prosvjetljenje.
Kulminacija početne faze duhovnog putovanja događa se četrdesetog dana, označavajući završni trenutak ove faze. Općenito se smatra da je, u ovom trenutku, privremeni boravak duše – bilo u raju ili paklu – određen do konačnog suda na Posljednjem sudu. Na ovu odlučnost utječu ne samo događaji nakon smrti, već i cjelokupno zemaljsko postojanje pojedinca. Postupci, misli, uvjerenja i stavovi osobe prema drugima i prema Bogu ključni su za utjecaj na to što će duša ponijeti u vječnost.
S obzirom na ove uvjete, bitno je da poštujemo sjećanje na preminule. Uključivanje u molitvu za pokojne, sudjelovanje u liturgijskim službama i vršenje djela dobrote u njihov spomen može pomoći da se donese mir u njihove duše. Iako možda više nisu fizički prisutni, duhom ostaju s nama. U Božjim očima naše postojanje opstaje, iako u izmijenjenim manifestacijama.
