Danas vam donosimo priču jedne svekrve kojoj je smetalo što njena snaha ne želi da kuva i stalno naručuje gotovu hranu pa je riješila da je poduči. Međutim nije sve prošlo onako kako je zamišljala.
Preuzela je punu odgovornost za odgoj svog jedinog djeteta, pružajući mu svu svoju pomoć, ljubav i moć. Funkcionirala je i kao roditelj i skrbnik, stup obitelji i temelj budućnosti svoje djece. Njezina odanost nije bila ograničena na svakodnevne brige, već je također vjerovala da je njezina svrha stvoriti čovjeka koji je vrijedan poštovanja i koji posjeduje snažna moralna uvjerenja. Katin sin odgojen je prema tradiciji koju je ona najviše cijenila i smatrala temeljem obiteljskog života. Ona ga poučava o vrijednosti starijih osoba, važnosti obiteljske tradicije i vrijednosti domaće kuhinje i zajedničkih obroka za stolom.
- Za nju su miris svježe pripremljenog obroka i udobnost doma bili najvažniji za stabilnost i radost obitelji. Kad se njezin sin Marko oženio Milicom, Kata je vjerovala da će se novi supružnik postupno uključiti i prihvatiti te vrijednosti, unatoč tome što se u početku nisu prirodno družili s njom. Nije joj smetalo Miličino nepoznavanje kulinarstva; vjerovala je da se, ako ima volje i ljubavi, sve može naučiti. Međutim, stvarnost je bila drugačija od njezinih očekivanja. Milica je pokazala da je sve svoje profesionalne i kućne napore posvetila svojim profesijama, a obaveze, uključujući i spremanje hrane, nisu joj bile prioritet.
Umjesto da jede kod kuće, često bi naručivala hranu iz dostavnog vozila, govorila bi vozaču da je njen posao značajniji i da je njena misija čuvati živote, a ne kuhati. To je bio šok za Katu, koja je, unatoč tome što je pokušala pomoći unošenjem unaprijed zapakirane hrane, naišla na odbijenicu. Njezina šogorica zauzela je čvrst stav protiv njezinih pokušaja i umjesto toga odlučila se za dostavu hrane. Za Katu, koja je cijeli život posvetila obitelji i tradicionalnim vrijednostima, ovo je bila brutalna uvreda. Njezino srce koje je bilo posvećeno majčinstvu borilo se s teškoćama prihvaćanja odbijanja i dvosmislenosti.
Dodatno opterećenje osjetila je kada je Miličina oštra izjava pred Markom otkrila da žene danas ne moraju kuhati i da su ta očekivanja prevaziđena. Dodatno, govorila je riječi koje su minimizirale Katine životne napore i izbore, kao da te stvari nisu bile dovoljno značajne da negiraju sav naporan rad koji je Kata radila godinama u obliku stavljanja obitelji i doma na prvo mjesto. U tim teškim situacijama Kata se odlučila povući i ne sudjelovati previše u svadbi svog sina kako bi izbjegla dodatne probleme. Prepoznala je da različita vremena imaju različite perspektive i da je mlađa generacija imala drugačiji pristup životu i braku.
No, ipak nije mogla sakriti tugu zbog ideje da će njen sin, koji je odrastao u domu u kojem je temperatura kućnog ognjišta i zajednički obrok bila značajna, sada sjediti sam i čekati dostavljača hrane. Za Katu uspjeh nije proizašao iz karijere, diplome ili materijalnog uspjeha. Smatrala je da uspješni ljudi posjeduju ljubav i pažnju potrebnu za postizanje svojih ciljeva, koji su bili malih razmjera: miris ručka koji se širio cijelom kućom, obiteljska okupljanja i osjećaj zajedništva. Tu je tradiciju prenijela na svog sina, koji je naučen da je dom mjesto koje uključuje brigu i topli obrok.
Zato je na nju negativno utjecalo to što danas u braku njezina djeteta prevladava drugačija paradigma, toj paradigmi nedostaju točni temelji obiteljske radosti. Kata je bila spremna priznati da žene danas imaju veće privilegije i nisu ograničene na ulogu domaćice. Nije imala problema sa željom svoje šogorice da uspije i posveti se karijeri. Ono što ju je uznemirilo je nedostatak domaćih vrijednosti, kojih je, po njezinu mišljenju, u potpunosti nedostajalo. Za nju je brak stanje zajedništva, to stanje karakterizira međusobno poštovanje, ljubav i predanost s obje strane.
Kad se ta temperatura izgubi i zamijeni hladnim ponašanjem, poput naručivanja hrane, tada se, prema njezinoj teoriji, gubi i srž obitelji. Unatoč tome što je uglavnom izbjegavala komentirati svoje emocije, nosila je teret boli koji je njezin sin sada proživljavao na način koji se razlikovao od svega onoga što mu je upućivala. Ipak, ostala je pri uverenju da će Milica jednog dana shvatiti da istinsko bogatstvo ne proizilazi samo iz profesionalnih uspeha i priznanja, već i iz ljubavi koja se manifestovala u stvaranju domaćeg doma i zajedničkih trenutaka. Smatrala je da miris domaće hrane nije gubitak vremena, već obveza za dugoročnim obiteljskim skladom i srećom.
Kata je shvatila da su generacijske razlike često nedopustive. Ipak, zadržala je duboku vjeru u mogućnost prave ljubavi koja će pobijediti aroganciju, pohlepu i sukobe. Najveća joj je želja bila da njezin sin i snaha pronađu sredinu između suvremenosti i vrijednosti koje čine dom kao istinsko utočište. Do tada je odlučila šutjeti, gajeći duboku ljubav prema svom sinu i vjerujući da će on jednog dana shvatiti razmjere očeve brige i prijenosa tijekom godina.
