Ana Đurić, poznata pod umjetničkim imenom Konstrakta, svojim hitom “In corpore sano” izazvala je pravu revoluciju u muzičkoj industriji. Prije nešto više od dvije godine, cijela populacija se našla kako pjeva zaraznu melodiju “umjetnik mora dati prioritet svom zdravlju”, dok je popularnost spomenute pjevačice nastavljala rasti. Međutim, ispod prividno bezbrižnih tekstova krije se duboka poruka koja odjekuje u svima nama. Uprkos iznimnom uspjehu na “Euroviziji” i osvajanju impozantnog petog mjesta u Torinu, Ana je donijela hrabru odluku da ove godine teži još većim visinama, natječući se u Malmöu sa svojim najnovijim singlom “Novo, bolje”. Iako se o njezinom nastupu šire komentari tvrdeći da nije ništa novo, Konstrakta namjerno trudi prosvijetliti sve na zadivljujući način. Tokom cijelog njezinog nastupa, pozadina nosi riječi: “Epizoda druga: Niti nova, niti bolja.” Ovo šalje jasnu poruku – novost nije uvijek jednaka poboljšanju! Konstrakta, koja je član benda “Zemlja gruva” zajedno s Zoe Kidu od osnivanja 2007. godine, dosljedno se ističe svojim dubokim i provokativnim tekstovima. Ono što je čini posebnom je njezin nepokolebljiv stav koji nije podložan prolaznim trendovima.
U ranim 2000-ima se probila na glazbenu scenu kao članica relativno nepoznate elektronske grupe Mistakemistake. No, njezin vokalni talent došao je do izražaja s srpskom grupom Zemlja gruva, stekavši afirmaciju na srpskoj muzičkoj sceni. Zajedno su izdali tri studijska albuma: “VTF Is Gruveland?” (2010.), “Dino in Grooveland” (2013.) – s obradama pjesama popularnog hrvatskog pjevača Dina Dvornika – i “Što stvarno želiš?” (2016). Među najpoznatijim hitovima benda su “Najlepše želje” (2010.), “Nisam znao da ovo želim” (2011.) i “Jače manijače” (2013.). Sudjelovala je i na glazbenom festivalu Beovizija 2008. i 2009. s izvedbama “Čudesni svetovi” i “Svejedno mi je”. Manje poznato je da je pjevačica zapravo stekla diplomu iz arhitekture. Također, s ponosom ističe svoju ulogu majke dvoje djece, Lene i Nikole. Ana je 2009. stupila u brak s Milanom Đurićem, koji je, kao i ona, diplomirao na Arhitektonskom fakultetu, često dijeleći tu informaciju na svojim društvenim mrežama. Ipak, dok je Milan odlučio ostati u području arhitekture, Konstrakta je krenula drugačijim putem u svojoj karijeri. Njihova ljubavna priča razvila se tokom studentskih dana, kada su se upoznali na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, gdje je Milan radio kao asistent. Ova životna priča naglašava bit obitelji. Umjesto dugoročnog posvećivanja dizajnu, Ana je odlučila dati prednost svojoj obitelji i biti prisutna uz svoju djecu. Shvatila je da bi njezin doprinos zajednici bio značajniji kroz njezine trenutačne aktivnosti, a ne kroz arhitektonski rad. Iskreno priznaje svoju privrženost tradicionalnim vrijednostima i uvjerenjima.
Kao domaćica, pronalazi utjehu u tome što je kod kuće i daje prednost svojoj obitelji, prihvaćajući tradicionalnu ulogu koja s time dolazi. To joj donosi radost i ispunjenje. Jedan aspekt koji posebno ističe je snažna podrška supruga u svim njezinim naporima. Čvrsto vjeruje da ne bi postigla svoje uspjehe bez njegove prisutnosti u njezinu životu. Iako možda nije istaknuta u očima javnosti, neprestano nalazi poticaj u povoljnim uvjetima koje joj on pruža kako bi postigla svaki postavljeni cilj. Posao je, nesumnjivo, izazovan, što je dobro poznato onima koji se njime bave. Prisutnost međusobne podrške ključna je u prevladavanju tih izazova. Teško je zamisliti održavanje upornosti i dovođenje zadataka do kraja bez podrške drugih. Bez takve podrške, postavljam si pitanje bih li imala istu razinu odlučnosti u izvršavanju svojih odgovornosti.
