Koliko je kiseli kupus zdrav i koliko vitamina i minerala sadrži poznato je svima. On se kod nas na Balkanu koristi kao salata ali i za pripremu glavnih jela poput sarme ili podvarka.
Bez obzira na to je li ovo vaš početni pokušaj u izradi kiselog kupusa ili imate prethodnog iskustva, možda ćete još uvijek biti u nedoumici oko odgovarajuće količine soli koju treba dodati u vodu i ispravnog načina za pripremu salamure. Kako biste uspješno kiselili kupus, pogledajte dolje navedene smjernice u vezi s potrebnom količinom soli na svakih 10 litara vode. Preferencije za kiseli kupus mogu se značajno razlikovati; dok neki pojedinci preferiraju slaniji okus, drugi se mogu odlučiti za manje slanu varijantu.
- Ipak, preporuča se određena količina soli. Na svakih 10 litara vode preporučena količina je 400 grama soli. Ako koristite posudu od 20 litara, jednostavno povećajte tu količinu na 800 grama. Nadalje, bitan je odabir soli. Za postizanje aromatičnog kiselog kupusa preporučljivo je koristiti krupnu morsku sol, pazeći da je potpuno otopljena u vodi prije stavljanja u bačvu. U procesu kiseljenja kupusa ključan je odabir odgovarajuće posude.
Najprikladnije opcije su posude od gline, drva ili stakla, dok metal i plastiku treba izbjegavati jer mogu izazvati oksidaciju. Bitno je osigurati da spremnici budu čisti i suhi; prije upotrebe ih je poželjno oprati mješavinom tople vode, sode bikarbone i octa. Nakon procesa pranja, spremnike treba temeljito osušiti i pregledati ima li pukotina ili ogrebotina. Nakon što su spremnici pripremljeni, stavite kupus unutra, pazeći da je potpuno uronjen u slanu vodu.
Prije zatvaranja posude u kiseli kupus se može dodati malo šećera ili meda jer ti sastojci mogu poboljšati okus i pomoći u očuvanju kiselosti. Kako bi se osiguralo pravilno kiseljenje i održavanje svježine kupusa, neophodno je stvoriti odgovarajuće okruženje, pri čemu su tri ključna čimbenika posebno važna. Idealno temperaturno područje za čuvanje kiselog kupusa je između 0 i 5 stupnjeva Celzijusa. Ako temperatura prijeđe ovaj raspon, postoji opasnost da kupus postane pretjerano kisel ili suh.
Nasuprot tome, ako temperatura padne prenisko, postoji mogućnost smrzavanja ili smanjenja korisnih svojstava, napominje Novosti Magazin. Na očuvanje kiselog kupusa utječe i izloženost svjetlosti; preporučljivo je čuvati kiseli kupus u tamnom okruženju jer svjetlost može negativno utjecati na njegov okus i izgled. Kupus treba zaštititi od izravne sunčeve svjetlosti, kao i od umjetnih izvora svjetlosti.
Nadalje, ključno je održavati odgovarajuće razine vlažnosti za kiseli kupus, stoga se preporučuje suzdržati se od stavljanja na pretjerano suha ili dobro prozračena mjesta. Neophodno je redovito praćenje razine slane vode u spremnicima, a prema potrebi treba dodati dodatnu količinu slane vode. Trenutačni vremenski uvjeti omogućuju brzu i laku fermentaciju kupusa. Tipično, proces fermentacije za kiseli kupus traje otprilike četiri tjedna; stoga, započinjanje ovog postupka krajem rujna omogućuje uživanje u prekrasnom kiselom kupusu do listopada ili početka studenog.
Bonus tekst:
Poznat po svom snažnom okusu i mirisu, češnjak je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka, koja je odigrala vitalnu ulogu u kulturnim praksama i prirodnim tradicijama liječenja diljem svijeta. Ova cijenjena biljka ima povijest dužu od pet tisuća godina. Porijeklom iz središnje Azije, češnjak je od tada raširen po raznim svjetskim regijama. Bogata hranjivim tvarima, jača imunološki sustav i pruža brojne zdravstvene prednosti. Glavni spoj u češnjaku, alicin, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitnim učincima.
U egipatskom društvu češnjak je imao veliki značaj, smatran je svetom biljkom. Davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i izdržljivost, a otkriven je iu grobnicama faraona. U staroj Grčkoj i Rimu sportaši su prije natjecanja konzumirali češnjak, dok su ga vojnici konzumirali prije bitke kako bi poboljšali izdržljivost, snagu i otpornost na bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje za svoja terapeutska svojstva. S obzirom na njegove kulinarske i ljekovite prednosti, češnjak je i dalje neizostavni dio svakog kućanstva i sastavni je dio svakog obroka.
Ima ključnu ulogu u prehrani, a služi kao začin za gotovo sve vrste jela. U suvremeno doba mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv niza bolesti. Preporučljivo ga je redovito unositi u prehranu u sirovom obliku, a neugodan miris može se ublažiti upotrebom soka od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili kombiniranjem s maslinovim uljem.