Kakvi su odnosi u jednoj porodici između najbližih srodnika najbolje se vidi kada je u pitanju imovina. Vrlo često na žalost imamo priliku čuti kako se i rođena braća i sestre svađaju zbog nje.
Na hrvatskom Redditu osvanula je zapanjujuća ispovijest korisnika koji je, nakon što je spalio obiteljske albume prijašnjih stanara svoje novokupljene kuće, počeo razmišljati o prolaznosti života i naslijeđu koje na kraju ostavljamo za sobom. “Prije dvije godine supruga i ja smo stekli stan od nasljednika umrle osobe, s dokumentacijom koja vodi čak 12 vlasnika. Temeljito smo očistili i uredili prostor po svom ukusu. Odlažući stare ormare i komode, otkrili smo nekoliko kutija s fotografijama u kojima je bilo nekoliko naših fotografija. Pretpostavljamo da su ti predmeti pripadali djeci ili unucima pokojnika vlasnika, odložili smo ih u podrum, s namjerom da dođemo do bivših vlasnika u nadi da ćemo im vratiti ove drage uspomene, jer im s pravom pripadaju”, navodi autor objave.
Ipak, dvije godine kasnije, kutije i albumi ostali su netaknuti u podrumu. “Nitko od prijašnjih vlasnika s kojima sam razgovarao nije pokazao interes za to, rekli su da im ne treba. U međuvremenu su miševi napravili gnijezda u tim kutijama, a unutra je moglo biti svašta”, istaknuo je. Na kraju je odlučio sve spaliti, zaključivši da nema smisla to zadržati. Dok su slike gorjeli u plamenu, razmišljao sam o prirodi postojanja.
Dok su slike gorjeli u plamenu, gledao sam u vatru i razmišljao o tome kako bi jedan jedini izbor u budućnosti mogao dovesti do brisanja bezbrojnih sjećanja. Tko zna, možda jednog dana moja kći ili njezini potomci prelistaju naš obiteljski album i zaključe da je nepotreban. I dalje sam zbunjen ravnodušnošću koju rodbina ovih ljudi pokazuje čak i prema jednoj fotografiji. Zaista, bilo je puno slika — slavlja, druženja, rođenja, vjenčanja… Čini se da se na kraju život sveo na: ‘Živi, radi, plati porez i umri’”, razočarano je komentirao jedan korisnik. Narativ je izazvao različite reakcije. Značajan broj njih složio se da suvremeno društvo sve više obezvrjeđuje kako povijesni značaj tako i sentimentalnu vrijednost.
- “Pojedinci su se pretvorili u šuplje posude. Ne prepoznaju ništa značajno ni u iskustvima ni u slikama. Samo se kreću”, primijetio je jedan korisnik u komentarima na ovoj mreži. Neki sugeriraju da su emocije i sjećanja pretvoreni u robu. Jedan je pojedinac primijetio: “U eri koju karakterizira hiperprodukcija sjećanja, tko treba tisuće fotografija iz svoje prošlosti? Neka nove generacije kuje svoje.” Treći suradnik je primijetio: “Neće biti interesa za bezbrojne slike pojedinaca koje nitko nikada nije upoznao. Postoje pojedinci koji također jako poštuju sjećanja. Nasuprot tome, neki korisnici istaknuli su važnost obiteljskih uspomena u njihovim životima.
Jedan korisnik je rekao: “Pitam se tko je bio moj pradjed, kako je izgledao, kako je živio. Nismo svi isti. Danas se sve može digitalizirati i sačuvati. Tema koja se pojavila tijekom rasprave bila je senzacija da vrijeme prolazi brže nego ikad prije. Jedan je sudionik primijetio: “Od 2021. čini se da sve brzo prolazi. Ne mogu artikulirati zašto”, dok je drugi dodao: “Kako čovjek stari, percepcija vremena se mijenja. Godina se čini beskonačnom s deset, dok s pedeset brzo prolazi.” “Prigrlite sadašnji trenutak. Postoje pojedinci koji vjeruju da ne treba gubiti nadu u svjetlu prolaznosti postojanja. “Usredotočite se na sadašnji trenutak. Nastojte poboljšati život za sebe i one oko sebe.
Konačno, nastojte biti ljubazni u smrti, kao što ste bili prije svog postojanja”, rekao je jedan korisnik. Razgovor se kasnije razvio u niz filozofskih razmišljanja: “Život je borba i kratak boravak u nepoznatoj zemlji, nakon čega slijedi zaborav koji slijedi nakon slave” i “Mi postojimo kao prolazni agregat materije sposoban za mišljenje i percepciju. Samo to je čudo.”
