Većina ljudi se plaši smrti i gubitka bliskih soba iako je ona sastavnio dio naših života. Neki ljudi vjeruju da smrt nije kraj i da postoji i zagrobni život a o tome kako se osjećaju ljudi na samrti je preedmet mnogih analiza.
Patricia Pearson, novinarka i autorica knjige “Opening Heaven’s Doors: Exploring Stories of Life, Death, and What Comes After”, duboko zadire u smrt, tranziciju i duhovne fenomene koji se manifestiraju tijekom ovog iskustva. Njezino istraživanje nudi dragocjene uvide u ljudsko stanje u ključnom trenutku prelaska praga smrti, kao i kako pojedinci percipiraju svoje posljednje trenutke. U svojoj knjizi Pearson istražuje priče onih koji su se suočili s terminalnim bolestima, doživjeli kliničku smrt ili su doživjeli značajne događaje povezane s procesom umiranja.
- Patricia Pearson kreće u svoje istraživanje nakon dubokog osobnog gubitka. U kratkom razdoblju od devet tjedana, pretrpjela je smrt oca i sestre, događaj koji ju je duboko pogodio i nadahnuo njezinu predanost istraživanju tema života i smrti. Ovo dirljivo iskustvo potaknulo ju je da ispita pojam smrti kroz duhovne i psihološke leće. Vodeći intervjue s raznim stručnjacima i medicinskim djelatnicima, Pearson je prikupio uvide od pojedinaca u završnoj fazi bolesti, kao i onih koji su doživjeli kliničku smrt i vratili se.
Osim toga, posvetila se analizi pojava i iskustava koja se manifestiraju u posljednjim trenucima života. Značajan uvid koji je Pearson ponudio u svom istraživanju je da mnogi pojedinci, posebno u posljednja 72 sata života, često izražavaju misli koje podsjećaju na putovanje. Fraze kao što su “Želim ići kući”, “Trebam cipele za putovanje” ili “Trebam avionske karte” pojavljuju se unatoč činjenici da ti ljudi ostaju prikovani za krevet. Iako su metaforičke prirode, ovi izrazi otkrivaju duboku unutarnju istinu: putovanje prihvaćanja smrti i prelaska u drugo područje.
Štoviše, Pearson istražuje ponavljanje ovih simbola i izraza među pojedincima koji se suočavaju s terminalnom bolešću. Sukladno tome, priprema za smrt evoluira u proces koji uključuje ne samo fizički aspekt, već i duhovnu dimenziju, pri čemu pojedinci postupno shvaćaju nadolazeći trenutak prelaska „na onu stranu“. Posebno dirljiv trenutak u knjizi je priča o Pearsonovoj sestri, koja se borila s rakom dojke. Tijekom svojih posljednjih trenutaka više puta je rekla: “Ne znam kako otići.”
Ova izjava bilježi duboki osjećaj unutarnjeg nemira i strepnje zbog nepoznatog, zajedno s neizvjesnošću oko samog procesa umiranja. Pearson primjećuje da se pojedinci koji se približavaju smrti često pozivaju na svoje preminule voljene, kao da te figure već očekuju njihov dolazak na “drugu stranu”. Ovo zapažanje naglašava temeljnu ljudsku želju za vezom, čak i u posljednjim trenucima života. Medicinska sestra Maggie Callanan, bivša zaposlena u Centru za palijativnu skrb, prepričava slično iskustvo.
Pacijent s rakom gušterače upitao je: “Hoću li biti sam? Hoću li šutjeti?” Takvo istraživanje naglašava duboku čežnju za vezom, koju Pearson otkriva kroz narative pacijenata, baveći se emocionalnim i duhovnim dimenzije procesa umiranja. Među intrigantnim nalazima koje je predstavio Pearson je zapažanje da pojedinci, bez obzira na njihov sustav vjerovanja, često izvještavaju o susretu s analognim simbolima i fenomenima tijekom svojih posljednjih trenutaka.
Mnogi opisuju slična iskustva – kao što su metafore putovanja, susreti s preminulim voljenima ili zagonetne figure koje ih vode kroz tamu do svjetla – bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. Pearson istražuje kako ovi ponavljajući simboli i iskustva utječu na naše percepcije i smrti i života, kao i razloge njihove prevalencije u različitim kulturama i sustavima vjerovanja. Osim pripovijedanja pojedinaca koji su pretrpjeli kliničku smrt, Pearson istražuje fenomen iskustava bliskih smrti (NDE). Oni koji su imali takva iskustva često opisuju osjećaje spokoja, susrete s preminulim voljenima ili percepciju svjetla na onome što nazivaju “drugom stranom”.
Pearson istražuje implikacije tih iskustava za naše razumijevanje života i smrti. Unatoč različitim sustavima vjerovanja, mnogi pojedinci prijavljuju zajednička iskustva koja sugeriraju prisutnost nečega izvan pukog fizičkog područja. U svom znanstvenom radu Pearson se bavi i duhovnom i psihološkom dimenzijom smrti, pokušavajući utrti put dubljem razumijevanju onoga što bi moglo uslijediti. Priče predstavljene u knjizi sugeriraju da smrt ne može značiti kraj, već prijelaz u drugo stanje postojanja ili prijelaz u drugo kraljevstvo.
Ovo istraživanje, prožeto dubokim emocijama i duhovnim otkrivenjem, potiče čitatelje da preispitaju smrt kao sastavnu komponentu većeg životnog ciklusa i da dođu u stanje spokojnog prihvaćanja ove tranzicije. Kroz ove naracije, Pearson naglašava da se smrt ne bi trebala promatrati kao konačni zaključak, već prije kao prolaz u nepoznato, koji potencijalno vodi do novog načina postojanja ili razumijevanja. Razumijevanje ovog procesa može nam pomoći da postignemo dublji osjećaj mirnog prihvaćanja naših života i smrtnosti.
