Sigurni smo da ste se i Vi, kao i skoro svi ljudi, često pitali šta se dešava s nama kada nastupi smrt, šta se dešava sa našim organima i našim tijelom i slična pitanja, a na neka mi danas imamo odgovor.
Prolazak smrti prirodan je završetak bioloških funkcija, ali nije neposredan završetak tjelesnih procesa. Kada srce više nije u stanju pumpati krv, u tijelu se događa niz unaprijed planiranih i neizbježnih promjena koje dovode do njegovog potpunog raspada. Svaka stanica, organ i tkivo sudjeluje u prirodnom procesu reinrounda, ovaj proces koji je prije uključivao živo tijelo, ali sada uključuje kosti, prašinu ili mumificirane ostatke. Rano u smrtni sat povećava se broj mikroorganizama u crijevima koji premašuju kapacitete imunološkog sustava koji ih je prethodno štitio.
- Kako je obrana imunološkog sustava smanjena, bakterije mogu putovati kroz organe bez poteškoća, zatim migrirati u jetru i žučni mjehur, gdje počinju svoju destruktivnu potrošnju. Ovaj postupak stvara plinove poput amonijaka i sumporovodika, ti plinovi uzrokuju nadutost, a povezani miris prepoznaje se kao prepoznatljivi miris raspadanja. Mozak je posebno osjetljiv na nedostatak kisika, a stanice u mozgu počinju ubrzano odumirati, oslobađajući vodu koja će ponekad napuniti stopala.
Paralelno s unutarnjim promjenama, tijelo prolazi vanjski proces koji mijenja boju i teksturu odjeće, a odjeća pokojnika sada sadrži toksine i vlagu, te promjene nemaju utjecaja na osobnost pokojnika i ne gube se. Razgradnjom masnog tkiva nastaje tvar koja podsjeća na sapun, a zove se posmrtni vosak. U rijetkim slučajevima, tijelo se može sačuvati kao mumije, to je najčešće kada su okolišni uvjeti pogodni za očuvanje tijela. U vlažnim sredinama koža na ušima, kapcima i nosu potamni i postaje čvrsta, dok u suhim prostorima zubi, tkiva i unutarnji dijelovi ostaju očuvani.
Zavod za biologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu proveo je istraživanje objavljeno na portalu Znanost.hr, na proces razgradnje tijela nakon smrti utječe više čimbenika, uključujući prisutnost vlage i kisika, kao i aktivnost insekata i mikroorganizama u okolišu. U nekim slučajevima, tkivo se potpuno raspalo tijekom 50 godina, ostavljajući samo kostur. Međutim, tijekom sljedećih desetljeća čak i kosti počinju slabiti kao posljedica utjecaja vremena i čimbenika okoliša. Međutim, jedna komponenta ljudskog tijela je neobično jaka – zubi.
Zbog svoje visoke koncentracije i otpornosti na kiseline, zubi često prežive čak i nakon najdužih razdoblja propadanja, što ih čini važnom komponentom pravne identifikacije. Njihovo očuvanje omogućuje znanstvenicima da ponovno stvore izvorni identitet preminulog nakon desetkovanja ostataka tijekom nekoliko desetljeća. U kontekstu forenzike, tijelo doživljava nekoliko značajnih koraka koji doprinose određivanju vremena smrti.
Prvi od njih je mortisov rigor, koji se naziva mortisov rigor. Ovaj fenomen je uzrokovan nakupljanjem mliječne kiseline u mišićima, što se događa između drugog i šestog sata nakon smrti, a nestaje tek nakon dan ili dva. Nakon toga slijedi algor mortis faza – hlađenje tijela, tijekom koje se tjelesna temperatura postupno mijenja kako bi se uskladila s temperaturom okoline. Prema opisu prof. Tomislava Marijanovića s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, koji je autor tekstova dostupnih na Medicina.hr, procijenjeno vrijeme smrti utvrđuje se analizom tjelesne temperature, ukočenosti tijela i boje kože te stanja organa ili prisutnosti insekata.
Ovi pristupi imaju značajan utjecaj na kriminalističke istrage i obdukcije. Dodatno, postoji treći kritični stadij koji se zove livor mortis, a to je obojenje donjeg dijela tijela uzrokovano nakupljanjem krvi. Ovaj fenomen, zajedno s prethodnim fazama, olakšava forenzičarima dobivanje točnih prethodnih i naknadnih događaja u slučaju. Važno je prepoznati da, iako ti procesi mogu izgledati zastrašujući, oni su zapravo neophodni i prirodni dijelovi životnog ciklusa. Svaki organizam, pa tako i čovjeka, priroda osvježava i vraća u formu minerala, hranjivih tvari, a na kraju i pepela. U rijetkim prilikama, primjerice u podzemnom okruženju s malo kisika i vlage, tijelo se može sačuvati desetljećima, gotovo nepromijenjeno. U domaćem okruženju primijećeni su i drugi primjeri toga. U pisanom članku koji je objavio Večernji opisano je otkriće sačuvanog tijela na području Hercegovine koje je gotovo u potpunosti rekreirano, što je dovelo do zaključka da su posebni uvjeti tla i temperature utjecali na prirodni proces mumificiranja. U konačnici, post mortem promjene, iako mogu biti zabrinjavajuće tijekom svakodnevice razgovora, od presudne su važnosti za znanost, zakonodavstvo, medicinu i društvo općenito. Zaposleni su da razumiju prošlost, rješavaju probleme i osiguravaju pravdu. Za obitelj i voljene, oni su često posljednja veza s članovima obitelji – kroz sjećanje, identitet i istinu.
