Nekada roditelji misle da njihova djeca neće pronaći srodne duše i da će zauvijek biti sami, a tako je i majka Božurka mislila za svog sina Jovicu, te je uradila nešto što je iznenadilo sve.
U Srbiji postoji značajan interes šire javnosti za brakove Srba i Albanaca, kao rezultat njihove povezanosti s problemima. Jedan takav pothvat pronalaska bračnog druga dogodio se u selu Žunja kod Brusa obitelji Kričak. Mnoge kulture i društva priznaju brakove koji su tipični. Unatoč sumnjama nekih pojedinaca, povijest pokazuje da su ti sindikati bili i uspješni i dugotrajni, unatoč činjenici da su se nalazili u zajednicama koje su prije imale značajne nesuglasice.
U Srbiji je zajednica Srba i Albanaca posebno istaknuta svojom složenom strukturom, kao i pričama koje se o njoj najčešće pričaju, te priče pokušavaju pokazati da je ljubav sposobna savladati sve prepreke. Kako bi izbjegle prijevare i zablude, te zajednice često koriste provodadžiju. Njegov posao je spojiti dvoje mladih ljudi, olakšati komunikaciju između obitelji i objasniti što mogu očekivati objema stranama. U početku se čini da je to sustav koji se temelji na vjeri i iskustvu.
Međutim, postoji jedna značajna zabluda, jer ponekad se iza namjere koja nema nikakve veze s pomaganjem krije fasada nuđenja pomoći. Tako je bilo i s narativom obitelji Kričak iz sela Žunja pokraj Brusa. Želja im je bila očigledna: da im sin Jovica nađe suprugu, osnuje obitelj i živi u rodnom selu. Međutim, umjesto toga doživjeli su prijevaru koja je rezultirala razočaranjem i percepcijom izdaje. Jovičina majka Božurka ispričala je da je potjera za njezinom snahom kako je vrijeme prolazilo sve frustrirajuća. Djevojke nisu htjele ići u selo jer su smatrale da je predaleko i nerealno za njih.
Nijedna od njih neće doći do sela. Kad netko priča o Žunji, svi se šokiraju i pitaju gdje je. To je analogno smaku svijeta, rekla je Božurka živopisnim detaljima bespomoćnosti kojoj je svjedočila. Obitelj je razmišljala o pokušaju lociranja mlade dame u Albaniji, vjerovali su da će to prevladati prepreke i dovesti do otkrića osobe koja će s mladom damom dijeliti njihov život. U početku se sve činilo mogućim – susreli su mladu damu koja je s braćom i sestrama putovala u njihov dom. Bila je iskrena i otvoreno je priznala da cijeni njihovo gostoprimstvo, no na kraju je priznala da nije spremna za život na selu.
Bila je to prva uvreda, ali je također predstavljala i upozorenje da je potraga za odgovarajućom osobom zamršenija nego što se prvotno činilo. Nakon toga, obitelj je potražila provodadžiju da im pomogne. Nadali su se da će on slijediti iste radnje koje sami nisu mogli postići vlastitim iskustvima i vezama. No, tu su najviše griješili. Kasnije je Božurka rekla da mu je povjerovala jer je navodno bio svjestan njegovih veza i iskustva. Međutim, riječi su zapravo imale za cilj da ih prevare.
Prva žena koju su sreli preko provodadžije vjerojatno nije bila prava, ali je također imala ugovor sa provodadžijom. Navodno su skovali plan koji bi im omogućio da uzmu gotovinu i odu bez plaćanja ikakvih obveza. Božurka je zaključila da provodadžija nije imala želju pomoći njezinu sinu u pronalasku supruga, te da mu ona nema namjeru pomoći. Postalo je još zamršenije kada je stigla još jedna mlada žena. Njezini su se postupci isprva činili sumnjivima. Rijetko je tražila svoj telefon, umjesto toga često je razgovarala s nekim drugim, kao da ima obiteljsku tajnu.
Na dan kada je otišla od kuće prerezala je telefonski kabel i otišla sa svojim stvarima. Božurka se sjetila da je toga dana uočila sumnjivo vozilo; ovo vozilo je putovalo kroz selo. Kada je prepoznala odlazak mlade djevojke, očito je da je riječ o planiranoj prijevari. Na kraju je Jovica ostao sam bez žene, Božurka sama bez novca, a provodadžija je jednostavno netragom nestao. Unatoč spoznaji da bi se netko takav odrekao nade, obitelj Kričak i dalje očekuje da će Jovica pronaći svoju obrazovnu ustanovu. Njegova majka ga smatra “zgodnim”, vrhunski poznaje svijet i privlačniji je od mnogih žena. Želja joj je da jednog dana to rezultira osobom koja cijeni život na selu.
Ova pripovijest, iako još uvijek sadrži tugu i razočaranje, ima i poruku. Pokazuje vrijednost opreza u pogledu povjerenja, jer ga se lako zanemari. Također pokazuje vrijednost i nedostatke života na selu, pozitivne i negativne. Mnogi ljudi koji su odrasli u različitim sredinama često će doživljavati selo s odbojnošću. Obitelj Krichak još uvijek pokušava dočekati dan kada će se u njihovoj rezidenciji oglasiti svadbena zvona. Do tada, njihova se vjera i dalje temelji na uvjerenju da je, unatoč izdaji i neuspjehu, ljubav još uvijek sposobna pobijediti.
