Danas govo0rimo o jednom starom vjerovanju koje je bilo rašireno u srpskom narodu a po njemu je dan na koji smo rođeni jako važan i on određuje kakvu ćemo sudbinu imati. U nastavku saznajte više o ovoj temi.
Srbija je bogata tradicijama, među kojima je prilično uznemirujuće vjerovanje u vezi s rođendanima; kao što stariji tvrde, za te se prilike kaže da diktiraju tijek naših života. U doba kada se protok vremena mjerio položajem sunca, a sudbina odjekivala u nježnom šumu povjetarca, naši su preci bili uvjereni da datum rođenja nije samo kronologija; bio je značajan pokazatelj koji je oblikovao putovanje pojedinca. U vremenu lišenom Interneta i trenutnog pristupa znanstvenim uvidima i astrološkim tumačenjima, ljudi su otkrili značaj u uobičajenom mjestu. Posljedično, dan u tjednu na koji je čovjek stupio na svijet razvio se u kompas, prognozu i izvor optimizma.
Tradicionalna srpska vjerovanja o nedjelji prenosila su se generacijama, nudeći tumačenja osobina i sudbine pojedinca prema danu rođenja. Ova uvjerenja nadilaze puku zabavu; sažimaju narodnu mudrost, pružaju životne smjernice i nude utjehu u teškim vremenima. U raspravi koja slijedi predstavljamo ova prastara tumačenja – iz dana u dan, onako kako su ih artikulirali i vjerovali naši preci.
Ponedjeljak – dan karakteriziran prilikama i novim počecima.U kolektivnoj svijesti ponedjeljak se od davnina smatra danom sreće i blagoslova. Služeći kao početni dan u tjednu, utjelovljuje simboliku novog ciklusa, predstavljajući rođenje i inicijaciju. Tradicionalno se vjerovalo da će dijete rođeno u ponedjeljak imati: Dugotrajno i uspješno postojanje. sposobnost stvaranja inovativnih koncepata spokojno raspoloženje i otpornost u suočavanju sa životnim izazovima U kršćanskoj se tradiciji vjeruje da je Bog započeo stvaranje svijeta u ponedjeljak, čime je danu dao značajan status u području nacionalne duhovnosti. U narodu se obično govorilo: “Tko počne u ponedjeljak, cijelu će nedjelju doživjeti sreću.
Utorak – dan karakteriziran izazovima i nelagodom. Za razliku od ponedjeljka, utorak je bio pun strepnje i opreza među građanima. Smatran najnesretnijim danom u tjednu, mnoge je potaknuo da se klone: početne pozicije sklapanje braka izvršavanje značajnih odluka Prema narodnoj tradiciji: “Čak se i vuk utorkom suzdržava iz brloga izaći. Djeca koja na svijet dolaze utorkom često se doživljavaju kao osobe predodređene za izazovan životni put, obilježen brojnim borbama i kušnjama. Suprotno tome, također se smatra da utjelovljuju osobine hrabrosti, upornosti i postojanosti. Suština ovog dana sadržana je u poznatom narodnom izrazu: “Mama me zaštitila od svih opasnosti, osim žice devetog utorka. Srijeda – dan posvećen ravnoteži i blagostanju.
U narodnoj se tradiciji srijeda, smještena na sredini tjedna, smatrala jedinstvenom ravnotežom i stabilnošću. Smatralo se da je ovaj dan posebno povoljan za upućivanje na putovanja i započinjanje novih pothvata, a također se smatralo korisnim za zdravlje i duhovno pomlađivanje. Kaže se da djeca rođena u srijedu sa sobom donose: blagostanje i napredak talent za prenošenje ideja i uvida sposobnost njegovanja mira u svakom okruženju u koje uđu U pojedinim krajevima Srbije sreda se obeležavala kao dan posvećen Svetoj Sredi, zaštitnici bolesnih i siromašnih. Smatralo se da će onaj tko prohoda u srijedu donijeti sreću ukućanima u koje uđe.
Četvrtak – dan koji karakteriziraju radost i osjećaj blagostanja. Pučanstvo je četvrtak smatralo izuzetno sretnim danom, do te mjere da se pojavila poslovica koja odražava ovo mišljenje. „Svaki dan ima svoje prednosti, ali četvrtak se ističe kao najbolji. Tog dana su: započeli radni odnos u sektoru Mladići su pribjegli traženju milostinje. Sklapanje brakova i krštenje potomaka. Vjerovalo se da su djeca koja su na svijet došla u četvrtak predodređena za napredak, sreću i plodnost. Općenito se vjerovalo da će se njihovi životi odvijati s lakoćom, obilježeni radošću i obiljem. Esencija četvrtka utjelovljuje rast, napredak i dobronamjerne namjere.
Petak – dan koji karakteriziraju razboritost i skriveni utjecaji. Petak se u pučkim vjerovanjima od davnina veže uz zle sile i nesreću. Dok kršćanska tradicija označava petak kao dan obilježavanja Kristove muke, on se često tumači na način koji sugerira: Dan u kojem ne treba pokretati nove pothvate. Razdoblje za suzdržavanje od putovanja. Razdoblje tijekom kojeg je najveća učestalost nesreća bila posljedica nemara. Djecu rođenu u petak često se smatra teškom, introvertiranom i visokom duhovnom osjetljivošću. Vjeruje se da oni nose značajan teret u svojim dušama, a ipak se na njih gleda kao na jedinstvene i pronicljive osobe.
- Subota – dan prožet enigmom i duhovnim značenjem. U starom srpskom običaju subota je bila dan za poštovanje pokojnika. Na današnji dan: istražena grobišta zapalio svijeće u znak sjećanja na preminule duše Gradili su dače i klanjali molitve za pokojnike. Za razliku od uobičajenog shvaćanja smrti, stanovništvo subotu nije smatralo zlosretnim danom, već danom prožetim mistikom i snagom. Za one rođene u subotu, koji se nazivaju subotarima, smatralo se da: Posjeduju jedinstvene talente. Posjedujem sposobnost razumijevanja komunikacije životinja. Oni opažaju ono što ostaje skriveno od pogleda drugih. Smatrali su ih vidovnjacima i čuvarima obiteljske intuicije, često im se dodjeljivala posebna uloga unutar zajednice.
Nedjelja – dan posvećen veselju i blagostanju. Nedjelja se smatra najsvetijim danom, vremenom određenim za odmor, razmišljanje i obiteljsko okupljanje u molitvi. U skladu s kršćanskom doktrinom, sedmi dan simbolizira trenutak kada je Bog prekinuo svoje djelo nakon stvaranja, što je dovelo do toga da naši preci na nedjelju gledaju kao na: dan posvećen duhovnom pomlađivanju doba koje karakteriziraju spokoj, sklad i sreća vrijeme za razmišljanje i uvažavanje Djeca rođena nedjeljom smatrala su se posebno sretnom, a za njih se obično govorilo: Rodila ga je majka na Duhove. Ti pojedinci su oni za koje “sve ide povoljno”, budući da su rođeni pod sretnom zvijezdom i uživaju osobitu naklonost sudbine.
Tradicionalne predodžbe o nedjelji nisu bile tek plod fantazije; nego su predstavljali ljudsku intrinzičnu potragu za smislom u svim aspektima života. Unatoč tome što postojimo u eri kojom dominira logično razmišljanje, u nama ostaje dugotrajna sklonost da svoj datum rođenja doživljavamo kao prožet značajem. Dan u tjednu u kojem je netko rođen, bio to “nesretan” utorak ili “blagoslovljena” nedjelja, nema nikakvog značaja. Ono što istinski utječe na naše postojanje nije raspored nebeskih tijela ili protok vremena, već naše namjere, djela i osjećaji koje njegujemo u svojim srcima.
