Brak između partnera koji pripadaju različitim narodnostima i vjeroispovijestima u Jugoslaviji nije bio rijetkost ali danas jeste. Donosimo vam priču na ovu temu.
Donosimo zadivljujuću priču koja potječe iz mirne lozničke ulice u kojoj se iza fasada staračkih domova odvija drama koja već godinama dovodi do razdvajanja obitelji i svađa među susjedima. Središnja figura ove raspleta priče je svećenik Mile, dugogodišnji svećenik poznat po svom strogom držanju, odlučnosti i nepokolebljivoj predanosti vjeri. Najviše pozornosti privlači njegov odnos s kćerkom jedinicom Jovanom, koju je, tvrde susjedi, gotovo maknuo iz svog života.
- Odgojena u kući prožetoj molitvama, ikonama i načelima pravoslavne vjere, Jovana je odgajala pokojnu majku Danicu i oca Mileta, koji su nastojali odgojiti dijete za primjer – mirno, suzdržano i posvećeno crkvi. Međutim, život ju je vodio putem koji se razlikovao od očevih težnji. Nastavkom studija u Novom Sadu, Jovana je započela novo poglavlje u svom životu. Tamo je upoznala Muamera, mladog muslimana iz Novog Pazara, i s njim započela vezu koja je, iako u početku prigušena, ubrzo prerasla u nešto ozbiljno i duboko.
Kako su osjećaji jačali, Jovana je sve rjeđe počela posjećivati Loznicu. Vrhunac ove situacije dogodio se kada se par vjenčao – diskretno, daleko od očiju lozničke javnosti, bez prisutnosti svećenika i podrške njezine obitelji. Prema domaćim pričama, od tog dana otac Mile prestao je spominjati ime svoje kćeri. Susjeda se prisjeća trenutka kada je pitala svećenika za Jovanu. Bez trenutka stanke, odgovorio je: “Više nemam kćer.” Primijetivši njezino čuđenje, još je primijetio: “Ona je sama izabrala svoj put. Svojom je voljom napustila ovu kuću i Boga.”
Od tog trenutka nadalje, shvatila je da joj nedostaje hrabrosti ponovno s njim potaknuti temu Jovane. Dirljiviji aspekt pripovijesti javlja se kada Jovana, u nastojanju da očuva neki privid veze, dođe do svog oca, pozivajući njega i njegovog brata da joj se pridruže za Bajram. Prema lokalnoj zajednici, Miletov odgovor bio je jednostavan: “Sretno, nemoj me zvati.” To je označilo prekid konačne veze koja ih je povezivala. Susjedica koja je oca Mileta poznavala dugi niz godina ispričala je zgodu u kojoj je pitala da li je prikladno da njegovom zetu čestita Bajram. Izraz razočaranja na njegovu licu odao je odgovor bez riječi.
On je jednostavno odgovorio: “Ti postupaj po svojoj vjeri, a ja ću po svojoj.” Priča stvara značajne podjele unutar lokalne zajednice. Neki pojedinci optužuju Jovanu za izdaju, dok drugi smatraju da ljubav nadilazi ograničenja vjere, tvrdeći da nitko ne bi trebao imati ovlasti odbiti dijete zbog takvog izbora. U međuvremenu, neki pokušavaju razumjeti perspektivu pape Mileta, priznajući izazov promjene svjetonazora koji je pravoslavna tradicija oblikovala tijekom njegova života.
Jedan seoski starješina, koji je želio ostati anoniman, izrazio je osjećaj koji odzvanja cijelom ovom pričom: “Nije moguće predvidjeti da će čovjek koji je kroz život zastupao određeno načelo odjednom promijeniti svoja uvjerenja. Međutim, ovo je njegovo dijete – njegova vlastita krv i meso. Ne bi li ljubav prema djetetu trebala biti ispred svega? Jovana i Muamer trenutno žive u Beogradu, prilično udaljeni od Loznice i događaja koji su se tamo zbili. Sada su roditelji, a prema njihovoj prisutnosti na društvenim mrežama čini se da vode miran i ispunjen život. Prihvaćajući međusobne razlike, podržavaju jedno drugo i nastoje prevladati svoju prošlost. Ipak, poznanici otkrivaju da Jovana nije prestala da se nada.
Često se pita hoće li njezin otac ikada htjeti upoznati svog unuka, doći do nje ili joj oprostiti. Susjed koji je promatrao ovu priču od početka primjećuje: “Kažu da vrijeme liječi sve rane, ali u ovom slučaju vrijeme samo gradi veću barijeru. U usko povezanim zajednicama, priče ove prirode ne blijede; one traju, mrmljaju na ulicama i prenose se s generacije na generaciju. Dok neke rane mogu zacijeliti, druge ostaju neizbrisivo obilježene, tihe, ali se stalno osjećaju. Ovako ova priča traje – ne samo kao obiteljska svađa, već kao odraz vremena, tradicije, vjerovanja i esencije koja ostaje u pojedincima kada se ljubav i vjera sukobe.
